Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog
petak, svibanj 18, 2007
   Unutrašnjost južnog dijela Tunisa nastanjuju Berberi, autohtono stanovništvo sjeverne Afrike, koje živi na širem području koje se prostire od Maroka do Egipta. Berberski jezik razlikuje se od arapskog i spada u porodicu sjevernoafričkih jezika, a i Berberi izgledaju drugačije od Arapa, puno je češća plava i crvena kosa, te izrazito plave i zelene oči.
Arapska najezda u 7. stoljeću promijenila je dotadašnji način života, tada se proširio i islam koji je donio i svoj službeni arapski jezik, a većina berberskih plemena se povlači u planine Atlas i unutrašnjost zemlje gdje osnivaju manja naselja i zajednice.
 
 Neka berberska plemena, poput Tuarega (pustinjskih ljudi) još uvijek žive nomadskim načinom života seleći se sa svojim devama i šatorima po pustinjskim predjelima Sahare, i područjima uz nju. Meni su Tuarezi posebno zanimljivi i tajanstveni, baš zbog svojeg slobodnog i nesputanog duha, izuzetne plave odjeće, pa i matrijarhalnog društvenog uređenja. Muškarci su obično zamotani, jer se tako pokrivenog lica lakše štite od pijeska i pustinjskih oluja. U gradu Douzu, na vratima Sahare, upoznali smo i prezgodnog Mohammada koji nas je upoznao s ratničkom prošlošću toga naroda, te nam objašnjavao simboliku ornamenata na tradicionalnom tuareškom srebrnom nakitu. Eh, da sam mogla, ponijela bih ga sa sobom kući, ali mislim da bi on umro od tuge za svojom pustinjom u roku od tri dana.

  
Većina današnjih berbera živi tradicionalnim načinom života, baveći se poljoprivredom i stočarstvom, i još se često mogu vidjeti kako rade na svojim poljima u karakterističnoj tradicionalnoj odjeći jarkih boja. Na starijim ženama se mogu vidjeti i tetovaže, najčešće na čelu i bradi.

   Na putu po berberskom kraju obavezno se posjećuje gradić Matmata, koji se nalazi na početku kamene pustinje. U Matmati smo bili ugošćeni u jednoj berberskoj obitelji, gdje nam je lijepa mlada domaćica ispekla pogače na ognjištu, koje smo potom umakali u maslinovo ulje i med, te zalili domaćim gustim i slatkim čajem od mente. Uz nju je trčkarala i malecka djevojčica, slatko musavo stvorenjce koje se toliko razveselilo vrećici bombona da smo se svi kolektivno raspekmezili.
  U Matmati ljudi žive u kućama trogloditskog tipa, prostorija ukopanih dobrano ispod razine zemlje, tako da je u njima zimi toplo, a ljeti ugodno svježe. Jedini ukrasi su oslikane površine iznad vrata prostorija s obaveznim motivom Fatimine ruke, Božjeg oka, stihova iz Kurana, i tipičnog berberskog simbola- ribe. Po dvije ribice su oslikane i iznad ulaza u spavaću sobu, kao simbol plodnosti.

   Gradić Chenini me fascinirao zbog toga što je vanvremenski. Izgrađen je na padini brda, sav u pješčano smeđim nijansama, sa jednom bijelom džamijom. Nevjerojatno kako ljudi mogu živjeti u toj pustoši, u mjesečevom pejzažu, usred ničega. Stavrno im treba skinuti kapu. Posjetili smo dom stare istetovirane Berberke koja se svima smješkala i samo pružala svoju plastičnu zdjelicu da udijelimo koji dinar za fotografiranje, nehajno se igrajući s malim mačićem. I njen dom se sastojao od tri prostorije izdubljene u padini brda, vrlo skromno.

  Još jedan primjer karakteristične arhitekture krajeva gdje su živjeli nomadski Berberi jesu ksarovi. Ksarovi su bili skladišta ili spremišta za žito, te ostale prehrambene namirnice i stvari koje bi pleme odlagalo u za tu namjenu izgrađene prostore bačvastih svodova, prije nego što bi krenuli u dalju selidbu. Takve prostorije obično bi zatvarale omanji trg četvrtastog tlocrta, a ponegdje bi bio izgrađen i čitav kompleks, poput minijaturnog grada. Svaki ksar je nosio i ime klana ili plemena koje bi tu odlagalo svoje stvari. Najpoznatiji je zasigurno i Ksar Hadada, gdje je Geroge Lucas snimao i neke kadrove za drugi dio novih epizoda "Star Warsa". On je i jedini obnovljen za tu potrebu. Bilo je baš zanimljivo lunjati njegovim prostorima i hodnicima, pa sam na momente imala i čudan osjećaj kao da sam upala u neku Escherovu grafiku.

Fascinantno je bilo upoznati i ljude koji žive toliko jednostavno i skromno, a ipak su zadovoljni i divnih osmijeha. Šteta što nisam imala malo više vremena za druženje i učenje novih riječi berberskog. No, za sve postoji drugi put. Ako ništa, vraćam se po Mohammada.


Berberska zemlja


Matmata- kuća trogloditskog tipa, ukopana u zemlju


Oslikani nadvratnik


Dobila sam bombone!


Chenini




Teta s tetovažama


Ksar Hadada- skladišta za žito iliti dobra scenografija za Star Wars




Escher ga se ne bi posramio...


Šećer na kraju- Mohammad


ludabluna @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.