Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog
nedjelja, prosinac 23, 2007
Nema me baš u zadnje vrijeme tak često u virtualiji, jer sam puna obaveza. Naime, mama je prije desetak dana operirala venu, tak da je sad doma na bolovanju i doslovno u kućnom pritvoru. Još ne može puno hodati, samo malo po stanu, pa je cijeli predblagdanski shopping dopao mene. Nabavila sam sve potrebno za kolače, poklone za pod bor, donijela borove grane i spužvu za napraviti aranžman.

Ja bih se inače jako veselila jednom manjem boriću, ali to bi bila elementarna nepogoda radi naših dragih zvijeri. Jedne godine su se loptali s kuglicama dok ih  nisu porazbijali više od polovice, pa se prešlo na žderanje lameta i vilinske kose, sve dok bor nije završio prevrnut na podu jedan lijepi dan. Zato smo se ograničile na izradu stolnog aranžmana, imamo sušenih kriški naranči, svezanih štapića cimeta, žicu, zlatne ukrasne trake, a ove godine će im se pridružiti i jedna crvena keramička anđelčica. Sutra joj idem nabaviti i dečka, toliko je simpatična i smiješna da je šteta da bude sama.

A i starija zvijer Perla mi je isto bolesna, na antibioticima je već desetak dana, nosila sam ju veterinarki na injekcije i mora biti na posebnoj dijeti. Ma cijeli show je bio, isprepadala nas je totalno. Ispada da se dobrano prehladila, samo mi nije jasno kako jer je ona jedna obična kućna mačka. Ipak je to moje najdraže malo biće, i ne dam je za ništa na svijetu, pa koliko god bila stara, ćorava i gunđava ponekad. By the way, upravo mi sjedi u krilu dok ovo pišem.

I tako, ja brinem oko dvije bolesnice, kuham, pravim kavice, čajeve, capuccina, sve po želji.
Sutra ću se prijepodne zaletiti do grada po još neko iznenađenje za mamu, samo ne znam kako ću ga uspjeti prošvercati u stan, a da ga ona ne skuži. Biti ću brza i efikasna. I imati ću veeeliku torbu.

Sutra navečer idemo na večeru kod dragih obiteljskih prijatelja, koje inače zbog obaveza i nemamo prilike tako često vidjeti. Veselim se novostima, uživanju u njihovom do stropa velikom boru, hobotnici ispod peke sa ličkim krumpirom, čekanju ponoći i odmatanju darova. To nam je već nekoliko godina tradicija. Ja istinabog uvijek zaspim nakon klope, tak da me prije ponoći pokušavaju probuditi za odlazak na polnoćku, našto se ja samo promeškoljim i hedonistički okrenem na drugi bok, pa me probude sa šuškanjem i odmotavanjem poklona nakon što se vrate. Najvjerojatnije ću i ove godine nastaviti tu tradiciju.

Svima koji slave želim da ga provedu u društvu dragih ljudi i da uživaju u malim stvarima, da ponovo ožive onu dječju radost u sebi. Ja jedva čekam sutra navečer.


ludabluna @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.