Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog
srijeda, srpanj 2, 2008
Izašle smo sinoć van nas četiri ženskice, ja (32), N. (44), mama (58) i M. (67) na druženje i kulturno uzdizanje. Imala sam i što vidjeti, pola Zagreba se slilo na Šalatu, sve starozagrebačke grose s natapiranim frizurama i njihovo mlado hohštaplersko potomstvo u štiklama također je pohrlilo čuti milozvuke arija poznatih opera. Baš mi je bilo zanimljivo ih promatrati, onakve upicanjene kako se penju po golim betonskim tribinama i sjedaju na njih u svilenim suknjicama. Djedice su bili pravi džentlmeni pa su bakicama pružali ruku da se lakše uspnu po strmim stubama. Ljubav na djelu ili samo dobra scenografija za javnost? To znaju samo oni.
Bilo je ekipe koji su se i cijelo vrijeme jako dobro zabavljali, upao mi je u oko jedan par iz najgornjeg reda na tribini. Toliko su mi bili slatki i simpatični, cijelo vrijeme su se grlili, došaptavali i komentirali, smijuljili kao neobuzdana djeca, prepuni vedrine na kojoj bi im pozavidjeli i puno mlađi. Bili su to ljudi u svojim pedesetima.

Interesantno je tako sjediti u gomili. Svašta i svakoga se može vidjeti, pa tako i likove iz nekih prošlih dana. N. je vidjela svojeg bivšega s kojim je prekinula prije par mjeseci i sva se počela tresti. Ruke su joj drhtale kao u alkoholičara koji prolazi delirium tremens. Mislim da joj je prisjeo i koncert i izlazak i čitav taj dan. Bila je doslovno izvan sebe.

Da stvar bude zabavnija, uskoro sam i ja ugledala jednu ćelavu ispijenu prozirnu spodobu koji me neodoljio podsjetio na vampira Ernesta (sjećate se tog crtića?). Bio je to gospodin A. s kojim sam bila u vezi osam mjeseci, prije 4 godine. Izgledao je bolesno i baš loše. Naravno, kasnio je sa svojom 20 godina mlađom pratiljom pa su ostali stajati jer mjesta više nije bilo, našto se ljutito meškoljio u mjestu. Odvrtio mi se film unatrag i sama sebi sam se učinila tada prilično glupom i očajnom pošto sam se družila s tim bićem koje me je sada podsjetilo na šišmša. Što je najgore, zbog njega sam bila odbila jednog predragog dečeca koji me je zaista volio i htio biti sa mnom. Veza ionako nije štimala i pukla je brzo, ali znate svi onu dobro poznatu činjenicu da čovjek malo oglupavi kad se zaljubi. E, pa bila sam baš glupava i tolerirala svašta što i nije trebalo, znakovi na koje mi se trebao upaliti alarm su me bombardirali posred čela, a ja ništa...dok mi jednog dana nije prekipjelo. Bio je on jedan od onih koji te jedan dan grle i ljube i zahvaljuju svemiru što te poznaju, da bi drugi dan izvodili ljubomorne ispade i scene. Izgleda da se čovjekova narav s godinama sve jasnije ocrtava na licu, pa me eto nije začudila vampirska pojava.

Ljudska ljubav je jedna vrlo prolazna i potrošna kategorija. Ništa stalnog za što bi se čovjek mogao uhvatiti sa nekom sigurnošću.

Inače, Tomislav Mužek predivno pjeva. S toliko lakoće, topline, radosti, toliko jasno i bez greške, da mi je večer ipak bila ugodna, iako nisam uspjela vidjeti niti jednu zvijezdu od zagrebačkog smoga. Ako imate prilike, poslušajte ga uživo. Ja sam se ježila dok sam ga slušala. A osim toga i prilično je zgodan, tako da je sveukupni umjetnički dojam za 10.



ludabluna @ 15:26 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.