Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog
subota, listopad 13, 2007
Zanimljivog se momenta dotaknuo borajski u svome promišljanju ljubavi, pa ću ga citirati:

"A sve te pjesme opisuju plamteću ljubav, oganj zaljubljenosti koji se u mladosti upali kada neka osoba dotakne iskon našeg bića, ma koliko on plitko ili duboko bio. Kako starimo mnogi ideali mladosti odlaze u sunovrate vremena, pa tako i ideali ljubavi. Od mladenačkog kunjenja u ljubav ne ostaje ništa i ljubav prelazi u čisti pragmatizam...
I onda se među „odraslim“ i „ozbiljnim“ ljudima uvriježi pravilo da nema vječne ljubavi....da taj ideal treba napustiti kao zanos mladosti, utopiju čovjeka izgubljenog u vremenu.
Međutim, ipak ima luđaka koji vjeruju u takvu ljubav, koji je žive, bez obzira sami ili u paru. Jer, za život u paru trebali bismo imati osobu koja također voli tu vječnu ljubav, i istu pronalazi u vama.
Vječna ljubav je stanje, i to nije ljubav prema nečemu, ali jest prema nekome. I to prema onome koji tu ljubav prepoznaje u sebi i beskompromisno traži njen izričaj u vanjskom svijetu."

Salila također ima nešto za reći, nadovezavši se:
"TOOOOOOOOOOOOOOO!!!! to, bash to, bash to!! kao da predju odredjeni umishljeni prag u zivotu (nakon raznih razocharanja) gde ubede sebe kako istinske, prave ljubavi... prave sa veliko P.. kako je nema.. i zive sa tim uverenjem sa tom verom i takav im zivot postane - ubledeo, neosmisljen, zivot im se udrveni, mashta usahne, zicom vezu nogu svoje ptice u sebi.. i kada ih neko malo ohrabri da polete, dotakne tamo gde niko nije (vec uveliko i zaboravivshi da su sebe svezali) oni zaleprshaju ali im se zica useca u kozu.. krvare, bole.. i krive ljubav za tu bol.. ako i najzad primete tu zicu kojom sebe svezashe onda uzmu pa je pamuchnim makazama seku.. i kad vide da ne ide onda sendnu na zemlju uz ochaj i netrpeljivost i opet im je kriva ljubav.."

A ja kažem da mi je baš drago što još nisam umrla.
Jednostavno ne želim pristati na kompromis i prihvatiti manje od onoga za što znam da sam sposobna dati i primiti. Stoga još uvijek iščekujem ostvarenje onoga što pouzdano znam da me čeka: rast kroz jedan kompletan odnos koji uključuje i bliskost, i prepoznavanje, i strast i nježnost, i predanje...
I neću prekrižiti taj svoj san i ideal, iako vidim kako danas i taj aspekt  življenja mnogim ljudima predstavlja tek puku potrošnju. Bez obzira na to što sam i sama bila povrijeđena i razočarana tuđom površnošću i olakošću, nepoštovanjem i prihvaćanjem zdravo za gotovo, ne mogu odustati od Ljubavi.

Bilo bi to poput ukidanja vlastite srži, pravo samoubojstvo.

Tim mi je više žao kad vidim kako ljudi jednostavno odustanu, i povuku se, dobrovoljno pristanu na životarenje bez nutarnje vatre. I to mladi, premladi...zatvore se u vlastiti kavez razočaranja i puste da letargija pobijedi. Prežalosno. Ali pošto ipak poštujem tuđu slobodu volje i izbora, suzdržim se od polaganja vijeca i paljenja svijeće dotičnom živućem, ali neživome.

Svejedno, bude mi baš nekako teško pri srcu.

ludabluna @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.