Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog
četvrtak, srpanj 24, 2008
Što da kažem? Nisam baš prepametna, zapetljala sam se tako već više puta. I nikako da naučim.
Lako se navući na nečiju prisutnost i dostupnost, ovaj medij čovjeku olakšava da se otvori. Osjećaš se nekako zaštićeno i slobodniji si, razgovor lakše teče nego u reali, nema toliko nelagode i straha, ali opet, s druge strane...sve je to samo nadomjestak.

Koliko ustvari možeš zaista upoznati osobu samo preko virtuale? Makar se radilo i o godinama tipkanja? Možeš li uopće? Jer, svi smo mi dobri sa riječima i znamo lijepo pričati, i predstaviti se u finom celofanu. Web kamere donekle olakšavaju stvar jer barem možeš očitati izraz lica osobe s kojom razgovaraš, pa procijeniti na čemu si. Ali opet, i to je samo nadomjestak.

Jer, netko ti može biti drag i simpatičan, ali kako možeš voljeti nekoga čiji zagrljaj nisi nikad osjetio? Koga nikad nisi poljubio niti osjetio njegov miris na sebi? Uz koga se nikad nisi probudio? S kim nikad nisi podijelio večeru, i drugi dan doručak. To fali.
A opet, s nekim možeš proći to sve uživo, pa opet osjećaš da je nepotpuno, i da u cijeloj priči nešto nedostaje.

Lako se navući na nečiju pažnju. Na nečiju iskrenost, radost, osmijeh. S veseljem palim komp, znajući da će on biti tamo, kao i svaki dan u to vrijeme. I smijem se, i dajem sebe...ali i gasim komp.
I liježem u krevet, sama. I budim se, sama.

Zeznuta je to iluzija, kao fol imaš nekoga, a ustvari ga nemaš.
Sama sa sobom, kao i uvijek. Kao i obično, nezagrljena.
Naviknuta na samoću.

Dokle?
ludabluna @ 14:10 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.