Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog
utorak, rujan 9, 2008
Na ovo žvrljanje potaknula me zapisničarka svojim postom "Volim javnost". Izazov prihvaćam, jer se u većem dijelu teksta u potpunosti slažem sa autoricom. Svi smo ovdje zbog sebe prvenstveno i ne treba se sramiti priznati da nam ego uživa u dobivanju podrške od drugih. E sad sve ovisi o tome kakvi smo kao osobe, grebemo li duboko po sebi, koliko dajemo sebe u ovome mediju, ili samo slažemo jednu veliku ušećerenu slikovnicu, idealiziranu sliku, svoj vlastiti ideal.

Koliko god tko ovdje daje sebe, toliko će i dobiti natrag. Ne možeš očekivati da ćeš dobiti iole smisleniji komentar od "pozdrav i osmijeh ostavljam, ah prekrasno si to napisao/la!" ako sam nisi sposoban nešto suvislo i iskreno napisati o sebi. Takve plitke komentare ćeš i dobivati od ljudi koji su sami plitki i površni, niti imaju želje, a ni volje saznati pravo lice sebe, a kamoli drugih koje posjećuju.

Ustvari mislim da nas je jako malo koji su sposobni javno sebe razgolititi, kao što to već dugo radi zapisi. Malo ih je koji daju sebe baš onakvima kakvi jesu, sa svojim manama, vrinama, gorčinama, ljutnjama, tugama i smijehovima.
Lakše je sipati klišeizirane lijepe riječi i začinjati ih nekom kič sličicom. Plitko uvijek ostaje plitko, ma koliko se trudilo ostaviti dubok dojam.

Ja tu piskaram već skoro dvije godine, i zaista nema mnogo ljudi s kojima sam se našla na određenom nivou. Svi do jednoga su s lijeve strane u linkovima. Neki su odlazili, pa se vraćali, neki nažalost više ne pišu, kao paramenta, moja najdraža kritičarka bez dlake na jeziku. Kako mi je ona znala sve postaviti na mjesto, u par rečenica...neponovljivo! Fali mi ta njena britkost i humor.

Meni osobno je ovaj medij jako drag, jer sam tako izbacujući iz sebe sve što me muči ponekad dobivala rješenje problema, i spoznaju da je sa mnom ipak sve u redu pošto i drugi prolaze slična sranja u životu. Recimo da je jedan aspekt dobivenoga i utjeha. Drugi je jasniji pogled na samu sebe, i zadovoljstvo koje mi daje spoznaja da se mogu uspješno izraziti, bilo tekstom, bilo fotografijom. Treće- dobila sam neoborivi odgovor na ono Pink Floydovsko vječno pitanje "Is There Anybody Out There?".

Ima ljudi. I to priličan broj.
I drago mi je što sam ih pronašla.
ludabluna @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.