Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog
srijeda, prosinac 5, 2007

   Eto, da dovršim sagu o Nibelunzima i zaokružim cijelu ovu moju priču o traženu i pronalaženju.
Osim raznih kršćanskih denominacija, obreda i okupljanja u Božje ime, možda još važniju težinu u oblikovanju mene imaju momenti mira i tišine, trenutaka kad sam sama sa sobom. Samopromatranje i analiza kritički nastrojenog uma uvijek su tu, ne postoji off-button koji bi mi dao vrijeme odmora uma i često puta zaželjeni bijeg od tog kotačića koji se neprestano vrti.

Kad bih se morala definirati ili odrediti, rekla bih da sam svoja i Božja. Još uvijek ne dam nikome da me kroji po svojim mjerilima ili trpa u vlastitu, meni uvijek preusku i stisnutu kutiju, ma kakvim god Božjim izaslanikom bilo kakve denominacije se on nazivao. Tko me želi prihvatiti, nek me izvoli prihvatiti takvu kakva jesam, u cijelosti, sa svim manama i vrlinama. Jer, drukčije ne ide, sve ostalo je glumljenje svetosti i laž, najobičnije kazalište. Za to, pak, nemam vremena ni živaca.

A osim toga, meni jedan od najdražih duhovnih autoriteta, Jalaluddin Rumi- nije ni kršćanin. Već je islamski mistik, derviš. I toliko mi je mudrosti, nadahnuća i topline pružio kroz svoje stihove.
Baš kao i Anthony De Mello, indijski isusovac, čiju najduhovitiju i najbritkiju knjigu "Svjesnost" s vremena na vrijeme ponovo pročitam. Interesantno je što nju nije izdao Teološki institut družbe Isusove, jer im svojom širinom poprilično izlazi izvan okvira politike kuće.

I ono najbitnije- nije mi uopće bitno kako se tko zove i preziva, s kojeg je meridijana i pozdravlja li se sa 'mir s tobom', 'selam alejkum', 'šalom', 'bok', 'om namah shivaya', 'kikiriki' ili kako god već. Ako je dobar čovjek, rado ću se podružiti i komunicirati s njim.
Jer, za biti dobar čovjek mislim da nije potrebno puno, samo malo iskrenosti i dobre volje. Pa makar i ne vjerovali u Boga kao moj dida komunista, koji sad tamo negdje u onom svijetu sa svojim patizanima karta briškule i trešete.

Eto, toliko o mojim duhovnim putešestvijama.
Mogla bih sad baciti i kritiku današnjeg kršćanstva, ali to prilično dobro odrađuje svjetlonoša, pa povirite i tamo.
Nekako sam lijena čeprkati po prljavom vešu, a ima ga u bilo kojem sistemu ljudske organizacije duhovnosti.
Ali to je već tema za neki drugi post.

Svjetlotama, eto- želja ti je ispunjena.
Pusa mojim vjernim čitateljima!
ludabluna @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.