Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog
petak, veljača 10, 2012


net_addict @ 14:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 4, 2010
Eto konačno da i Bluna malo dođe na svoje- otkako je počela turska sapunica "1001 noć", svi moji prijatelji fascinirano ju prate (skupa sa mnom), i vesele se otkrivajući nove običaje, poglede na život i jezik. Jako sam sretna što svaki dan mogu slušati turski, a moram priznati da je naglo poraslo zanimanje za učenje tog jezika, tako da budem imala dosta posla, kako sad stvari stoje. :) Svi su već naučili osnovne stvari, kao što je gunaydin- dobro jutro, merhaba- zdravo, bey- gospodin, čok- veoma, jako; nasilsin- kako si?, ben iyiyim- dobro sam...jezik je divan, tečan, nježan i brzo ulazi u uho. A i dobro će ljudima doći malo preodgoja sa meksičkog trasha na nešto suptilnije- napetu i zanimljivu seriju, ali bez golotinje i prikazivanja seksa, što ju pak ne čini manje intrigantnom.

Ne, neću na youtube gledati epizode unaprijed jer je pola toga na netu izostavljeno, i ne želim si kvariti time gušt. Svaki dan po malo, i bit će dovoljno. Sretna sam zbog toga, i odlučila sam ove godine do drugog ljeta štedjeti kako bih otišla ponovo u Istanbul i ostala tamo oko mjesec dana. To i nije neizvedivo pošto tamo imam dragu prijateljicu kod koje bih mogla unajmiti sobu jer imaju velik stan, i onda uživati u šetnjama i lutanjima po gradu u kojemu sam provela neke bitne momente svojih mlađih dana. Nedostaje mi Istanbul, i jako me zanima koliko se promijenio u zadnjih osam godina. Poseban je to grad, uvuče ti se pod kožu i ostaje tamo zauvijek.

Dakle, štednja. :)



net_addict @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 19, 2008
Ne preporučam vam ovo sutra ako vam je život mio.
Türkiye kalbimde!
net_addict @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, svibanj 10, 2008




Netko je zvao cugu?
net_addict @ 10:00 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
petak, svibanj 2, 2008
Da mi je voziti
stari Plymouth
ulicama Istanbula
polako i elegantno

Klizila bih
prema Aji Sofiji
u stilu
sa svilenim šalom
kroz prozor lepršajućim

Gledale bi me
u čuđenju
i s divljenjem
crne oči Osmanlija

Iz čijeg je harema
ova ispala?



net_addict @ 16:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 16, 2008

Ayvalik, naravno. Čak ima i macu koja drijema na zidiću.
net_addict @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 14, 2008

Nema turban ni sablju, ali ima lepezu, što isto dobro dođe na +40 C!
net_addict @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008
Turci su doslovno ludi za zapadnjakinjama i strankinjama uopće. Još ako su plave i zaobljene na pravim mjestima, kao recimo moja malenkost, situacija postaje vrlo opasna i napeta.
Dakle, kad god sam bila u Turskoj, imala sam veseli broj udvarača i baritelja, i nije mi uopće bilo dosadno. Samo što nakon dosadašnjih iskustava s Turcima pušem i na hladno, što se orijentalaca tiče. Konkretnije, domaće je domaće i tu nemam nikakvih dvojbi oko izbora, i to iz nekoliko razloga.

Prvo- Turci su me shvaćali kao avanturu, to jest nije tu nikad bilo jačih dodirnih točaka za kreirati neku konkretniju vezu čemu sam oduvijek težila, pa tim njihovim pokušajima zavođenja nisam nikad davala preveliku težinu ni važnost.
Drugo- i ovih par primjeraka s kojima sam provela neko kratko ali burno vrijeme nisu se pokazali kao kompatibilni partneri na seksualnom području. Ne, to nema veze ni s veličinom, ni s tehnikom, već s onime što čovjek ima u glavi. Konkretnije, ima veze sa islamskim svjetonazorom kojega su oni upili skoro sa majčinim mlijekom. Naime, ne znam koliko vam je poznato, u islamu postoji vjerski propis koji ljude obvezuje da se tuširaju i peru kosu netom nakon seksa. I sad si zamislite da nakon divnog orgazma umjesto maženja i ležanja jednog kraj drugog u miru božjemu, dotični u roku od nekoliko sekundi odjuri ravno pod tuš, kao da se upravo izvukao iz blatne kaljuže. I normalno da to tako nije moglo funkcionirati, pošto sam imala osjećaj kao da sam ga uprljala ili onečistila. Bliskost se na tim temeljma nije mogla graditi.
Dobro, priznajem da vjerojatno generaliziram, pošto zasigurno ima i mladih liberalnih Turaka koji nisu zadojeni vjerskim pravilima koja bi im se petljala u seksualni život, ali meni je očito tako pao grah pa sam nalijetala na baš takve primjerke.

Nisu niti Turkinje izuzete od tih vjerskih standarda koji omogućuju dominaciju muških u familiji, one bi u pravilu trebale u brak ulaziti nevine. Velika većina uspije u tome, ali ja to smatram jednom velikom paradom licemjerja, pošto su ta nevinašca prije braka isprobala sve ostale vrste seksa, od oralnog do analnog, i znaju jako dobro kako u potpunosti zadovoljiti jednog prosječnog muškarca.
I zato mi se zgadio život kad mi je prijateljica Asli pričala na kakvu je društvenu osudu nailazila kod svojih vršnjakinja na faksu kojima je ispričala da je spavala se dečkom kojega voli i s kojim je u vezi. Gotovo su je izopćile iz svog društva, dok su istovremeno brijale s tko zna kime. Proradile su ljubomorice i potisnute frustracije.

A kad u pola tri u noći prošećete Istiklale ulicom u centru Istanbula, gdje se nalaze većina noćnih klubova, barova, kafića; kad malo prošvrljate tom žilom kucavicom grada koji nikad ne spava, vidjet ćete potpuno i pravo lice Istanbula: gayeve koji šeću zagrljene od jednog gay kluba do drugoga, fenomenalno upicanjene i vrhunski našminkane transvestite koje morate dobro pogledati da biste skužili da to ustvari nisu izuzetno zgodne žene, ljude u potrazi za konzumentskom zabavom u svim njezinim nijansama i oblicima. Zagreb je jedna obična malograđanska šminkerska selendra, to mi je tek tamo postalo kristalno jasno.

I tako. Jesam li Vam još što ostala dužna? Ima li kakvih pitanja?
Da, obrezani su. Ne, nije mi smetalo. Ako njima ne smeta, a što će onda meni...
I to bi bilo to, ukratko. 

P. S. Izjava jednog tipičnog Turčina: "For a turkish guy, having a western woman is like driving a Ferrari!". Hvala Seadeti na ovome sočnome detalju!
net_addict @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2008
Nema smisla pisati o Turskoj, a da se ne dotaknem i hrane. Bila bi to blasfemija. Jer, u Turskoj čovjek zaista može ugoditi nepcu do mile volje. To je pravi raj za hedoniste i gurmane.

Turska kuhinja je ustvari mediteranskog tipa, u njoj prevladava mnoštvo povrća pripremljenog na najrazličitije načine, često u kombinaciji s mesom ili ribom. Velike plantaže voća i povrća nalaze se u južnijem dijelu Turske, i oko Dardanela, odakle dolaze najfinije breskve koje sam u životu jela.

Za doručak se obično jede svježi kruh sa slanim bijelim sirom (beyaz peynir, vrlo sličan feta siru), rajčicama, svježim krastavcima, te crnim ili zelenim maslinama. Nezaobilazan je i crni čaj koji se pije iz malih šalica u bilo koje doba dana.
Ručak sam voljela započeti čorbom, gustom juhom od sitno mljevene leće, u koju se usipa malo sušene metvice kao začin.
A dalje, kuda koji, mili moji...poznate su i brojne meze, namazi od sira, pečenog patlidžana i inih delicija koji su dobar uvod u glavno jelo. Jedino čega nema na meniju je svinjetina. Ali uz sve ponuđeno, vjerujte mi da mi uopće nije ni pala na pamet.

Najbolje je ne pretjerati i obavezno ostaviti još mjesta za desert, jer slatko je tamo prava mala bakanalija.
Svejedno da li se radi o baklavama kojih ima mnogo vrsta, bilo od oraha, bilo od pistacije, nebrojenih vrsta rahat lokuma, slastica od ukuhane riže sa suhim voćem (sutlač), pudinga od pilećeg bijelog mesa (tavuk gögsu), ili famoznog profiterola (minijaturne princes krafnice u umaku od tamne čokolade)- jednostavno je šteta sve to ne probati.

Moram još svakako spomenuti i turski fast food, nezaobilazni döner kebab, pa bureke od mesa, špinata, krumpira, i jednu finu deliciju zvanu gözleme koja se pravi od tanko razvučenog i pečenog tijesta (durum) u koje se zatim umota nadjev, bilo od brojnih vrsta sireva u kombinaciji sa začinskim biljem, ili umakom od rajčice, ili malim hrenovkicama...postoji čak i varijanta kebaba koji se sa salatom i paradajzom stavlja u durum tijesto i zamota kao malo deblja palačinka, to je isto jako fino, povoljno i zasitno.

Ali da ne ostanem samo na riječima, eto i slikovnog materijala. Nemojte ovo gledati gladni.


Kako se točio šerbet


Ponosni majstor Usta i njegov kebab


Pileći kebab


Luce i Bluna mlate po kebabu, a iz izloga ih gledaju lokumi i baklave


Teta pravi gözleme


Ulični grill


Bosporska riba na obali Bospora


Rahat lokumi


Za desert- voće

net_addict @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 30, 2008
Nema onoga koji nije čuo za staru izreku: "Prođeš pored nekoga kao pored turskog groblja". Kao, nit 'ga vidiš, nit' ga želiš pogledati, a kamoli mu posvetiti svoju dragocjenu pažnju.
U mome slučaju to nije bilo tako. Turska groblja su posebna, spokojna, tajanstvena, mistična i prelijepa mjesta, svakako vrijedna pažnje. Za mojih putešestvija po Turskoj ljeta gospodnjih 2000. i 2001. posjetila sam ih nekoliko, i fotografirala tada još analognim starim ruskim Zenithom.

Najreprezentativnije je groblje blizu džamije Suleymaniye, najveće džamije na monumentalnome mjestu s kojega puca pogled na Bospor i na Zlatni rog, arhitektonskog remek djela Mimara Sinana, najvećeg majstora arhitekture i kreativnog genija iz razdoblja vrhunca slave Osmanskoga carstva. Sama džamija dobila je naziv po Suleymanu Veličanstvenom, koji je drmao Evropom i proširio Carstvo do svojih najzapadnijih granica- stigli su čak do Beča. Po njegovom nalogu i njemu u čast je sagrađena, kako bi se u njoj očitovalo veličanstvo i sjaj imperija.
Suleyman je pokopan u klasičnoj grobnici na tome groblju, a tadašnji velikodostojnici i uglednici bili su pokapani u njegovoj blizini, što je također bio i znak društvenog statusa.


Groblje Suleymaniye





Osmanlije su ustvari vrlo jednostavno obilježavali mjesto pokapanja, samo jednim nadgrobnim spomenikom- nišanom, duguljastom kamenom pločom koja je obično bila ukrašena stihovima iz Kurana ili cvjetnim intarzijama. Na vrhu ploče nalazili su se ili cvjetni buketi kod žena, ili razne vrste fezova kod muškaraca, što je govorilo nešto i o njihovom društvenom statusu.

Broj cvjetova u buketu na vrhu nišana govori nam o tome koliko je ta žena imala djece. 

Natpisi su pisani arapskim pismom, na arapskom i osmanskom jeziku, pa mi je čitanje bilo otežano i zbog korištenja posebne dekorativne vrste arapskog pisma, tako da sam uglavnom šetala, upijala mir i razmišljala o životima tih ljudi koji su nekad stoljećima prije tamo šetali, živjeli, voljeli i bili voljeni. Jer, to je jedino bitno, što ostaje...







Zrake sunca se igraju u miru


Grob žene


Rose is life


A od svih, najtajanstvenije mi je bilo staro derviško groblje blizu najstarije tekije u gradu, u četvrti Galata. Tamo su nišani vrlo jednostavni, bez ukrasa i cvjetnih intarzija, samo sa raznim oblicima derviških kapa pri vrhu. To groblje je prilično sjenovito, pod prastarim krošnjama platane, nišani su se već nakrivili i svaki strši u svome smjeru. A najfascinantnija stvar je ta što na tim grobovima mirno drijemaju- mačke.

I to kakve mačke...jedna me bila skenirala pogledom, kao da me je čitala od glave do pete. Osjetila sam da je to jedno takvo moćno prastaro stvorenje da sam se naježila. I bila bih totalni idiot da sam joj rekla nekakvu  glupost u stilu "mic mic", vjerujem da bi mi se u tom slučaju prijezir cijelog svemira spustio na glavu. Zato sam se samo dostojanstveno i polako povukla s tog posvećenog mjesta i ostavila reinkarniranog derviša da spokojno čuva svoju baštinu.

I zato, budite oprezni i s respektom šećite po starim grobljima. Nikad ne znate tko vas može promatrati.
 
Na grobu derviša drijema mačka
net_addict @ 03:22 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 25, 2008
Još malo analognih iz pretpovijesti. Ayvalik, gradić na Egejskoj obali, pun starih kuća građenih u grčkom stilu, mirnih uličica, mjesto u kojemu vrijeme teče vrlo polako...













net_addict @ 11:59 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 24, 2008
Kad me već ne puca kreativa, eto par starih skeniranih, iz doba analogije. Nastale su tijekom 2001. i 2003. godine za vrijeme mojega švrljanja po Turskoj. U igri su bili stari ruski Zenith i Nikon, danas obojica u zasluženoj penziji. Uživajte!

Street life, Istanbul














net_addict @ 16:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, listopad 13, 2007
 

Dvadeset i drugo slovo arapskog alfabeta zove se Ain. Ima 72 značenja, između ostalog "izvor", "oko", "bit", "sebstvo". Na turskom jeziku Ain znači i "ogledalo".

Kad smo Lucija i ja običavale sjesti pored prekrasnog plavo uokvirenog ogledala u maloj slastičarnici blizu našeg studentskog doma u Istanbulu, Turci su nas znakovito pogledavali. Taj stol je inače bio prazan. Jedine smo imale hrabrosti boraviti blizu vlastitog odraza.

net_addict @ 23:06 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, travanj 20, 2007
net_addict @ 23:38 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 8, 2007
                                       Uživajte!
net_addict @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, veljača 9, 2007
net_addict @ 12:36 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 1, 2007
net_addict @ 16:29 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 30, 2007
Evo kakvo je stanje čovjeka: donešeno bje anđelovo krilo i svezano za magarčev rep, kako bi magarac mogao prihvatiti štogod od vrlina anđela, čijim je sjajem obasjan.
net_addict @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 28, 2007
        Bilo je to 2000. godine, kad sam ih prvi puta upoznala, na mojem prvom stipendiranom studijskom ljetu u Istanbulu- magičnom gradu. Šetala sam tada s Luce široko otvorenih očiju i upijala nove zvukove, mirise, okuse...uživala u školi, učenju, koncertima, pažnji domaćina...
Nabasasmo tako i na jedan dućan suvenirima, gdje je radio simpatični brbljavi Makedonac. U povjerenju nam je prišapnuo kako nas može odvesti da vidimo prave sufije, vrteće derviše u jednu tekiju gdje neki od njih i žive, gdje se okupljaju i mole. Znači- the real thing, ne samo predstava za turiste Amerikance. Samo smo trebale skupiti lovu za taksi.
To smo i učinile nas par djevojaka, i za tri dana našle smo se u jednome tradicionalnom kvartu, u čijoj pokrajnjoj uličici se nalazila derviška tekija.
       Dočekani smo s osmijehom, na ulazu skinule cipele i dobile marame za pokriti kosu. Ušle smo i smjestile se u jedan ograđeni krajičak osmerokutne dvorane gdje se trebala održati sema, obred slavljenja Boga kroz ples i pjesmu. Do nje bila je još jedna prostorija u kojoj su se polako počeli skupljati svirači i pjevači. Jedan stari simpatični čiča duge sijede brade obilazio nas je sa kutijom punom njihovih cd-a, od kojih sam odabrala dva komada. Brada mu se zaljuljala od sretnog smješka na to.
       Za desetak minuta počelo je slavljenje, prvo pjesmom i ritmom. Uskoro su se pojavili i derviši, njih desetak, hodajući u svojim dugim bijelim haljinama, ogrnuti crnim plaštom koji simbolizira mrtvački pokrov i prolaznost života. I vrtnja je usloro počela. Kao i naše oduševljenje. glazba je izuzetno ugodna i ritmična, uz nju se i diše na određeni način, što također doprinosi lakšem ulasku u stanje transa i pjevača koji sudjeluju. Žene su sa galerije, iza rešetkaste pregrade promatrale svoje muževe i sinove kako se vrte, te također pjevale, uzvikivale i meškoljile se.
Sam fascinantan obred trajao je oko sat vremena. Na njihovim licima bilo je očito da su odsutni duhom, fizički prisutni u vrtnji oko svoje osi, ali duhom daleko. Sat vremena prošao je brzinom zvuka.
Toliko sam bila uzbuđena, sretna i oduševljena da sam na izlasku skoro zaboravila vratiti maramu, a sandale sam skoro navukla još u prostoriji.
        Ali to nije bilo sve. Onaj čiča duge sijede brade, s početka priče, zaustavio nas je zabrinuto, i pitao- djevojke, znate li da je uvečer i noću opasno u ovom dijelu grada, ne možete same sada odšetati odavde, pričekajte malo...i dovede svog unuka koji je pjevao, mladog dečka anđeoskog lica od svojih dvadesetak godina, koji nas je s osmijehom otpratio do svog auta i u roku od 10 minuta već smo bile pred studentskim domom.

Toliko topline, radosti, jednostavnosti, ljepote i iskrenosti nisam više nigdje u Istanbulu doživjela, a moram priznati, niti igdje drugdje gdjegod sam putovala.
Bez ikakvog isfuravanja.
Od tog dana sufiji imaju posebno mjesto u mome srcu.
                                                                                          
net_addict @ 17:37 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Malo pomalo Bog čovjeku oduzima ljepotu;
malo pomalo i izdanak vene.
Pođi i kazuj na sva usta: "Komu god udijelismo
duljinu dana,
tomu dodijelismo i njihov otklon."
Tragaj za duhom;
ne poklanjaj srce kostima.

                    



net_addict @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, siječanj 27, 2007
net_addict @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.