Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog
srijeda, prosinac 15, 2010
U nedjelju smo vratili Kalu prijašnjim udomiteljima. Dva dana nakon što smo je donijeli i ja i mama smo se osule crvenim flekovima. Mala ljepotica nam je donijela mikrosporozu- gljivično kožno oboljenje, potencijalno opasno i za dijete koje čuvam. Pošto nismo imale uvjete za liječenje mace (stavljanje mace u karantenu u stanu od 38 kvadrata) vratili smo je starim udomiteljima. Tek nakon što smo se zarazili saznali smo da je maca prije 3 mjeseca bila liječena od mikrosporoze...ali očito ne i izliječena.

A taman smo se bili priviknuli na malu ljepoticu, i ona na nas...fali mi, tužna sam, a sad još i mene na forumu.hr, točnije Plavoj šapi gdje sam i odlučila udomiti oglašenu macu, optužuju da sam ja nju zarazila gljivicama!?, uzela zdravu macu i vratila zaraženu, da sam loš udomitelj...cure si peru savjest ocrnjujući mene. Ako vam se da, bacite oko.

To još nisam doživjela, a niti u ludilu nisam očekivala. Sva sreća da je mali Julijan dobrog imuniteta i da ništa nije pokupio od mene ovih dana...radila sam u kirurškim rukavicama.

Eto kako mi se vlastita dobrota obila o glavu.

net_addict @ 07:46 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, prosinac 4, 2010
Kao što sam i napisala u prethodnom postu...maca i snijeg...i bi tako!

Udomila sam jednu mladu trobojnu ljepoticu staru 6 mjeseci, vrlo mazastu, živu i zaigranu. Stigla je u srijedu, i već prvu noć je upoznala cijeli stan. Zove se Kala i već je postala glavni harambaša. Brije po stanu sve u šesnaest, a najfascinantnija joj je kupaona jer je lavabo tako ugodan, okrugao i baš fini za ležati u njemu. I gledanje kroz prozor je isto doživljaj...pošto smo na trećem katu, ima dobar pregled stvari, drveće koje se njiše na vjetru, ptičice u letu - sve je to jako interesantno.

A snijeg? Pa dobro, neka ga...tako i treba biti u ovo doba godine. Cijelo vrijeme imam osjećaj da sam upala u onu zimsku Breugelovu sliku. Lijepo je, volim te sive i crno-bijele nijanse prirode. Baš umirujuće.









net_addict @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
subota, ožujak 13, 2010
Ostali smo i bez našega mazonje.

Danas smo uspavali Homerinja, bio je jako jako loše. Nije jeo već treći dan, okeco mu je krvarilo, boljelo ga je, jedva je hodao od iscrpljenosti. Ništa nije pomoglo to kaj sam ga zadnja dva tjedna vodila na infuzije i kaj je dobivao lijekove protiv bolova. Inače, pred dva tjedna smo bili na veterinarskome faksu baš zbog tog lijevog okeca...pa smo rutinskim pretragama i na EKG-u vidjeli da Homi ima tumor jetre i metastaze na plućima, te da mu je to deformirano okeco s kojim ima problem već skoro dvije godine ustvari isto metastaza. Srce mi je skoro puklo kad sam to čula.
Sve mi je bilo jasno, zašto često kašljuca, zašto izgleda kao kost i koža...pojelo ga je. Nisam ga nikako mogla uhraniti koliko god sam se trudila.
Osamnaest godina mi je bio prijatelj, veselio mi se svaki put kad bih došla kući...moj hrabri, u šali sam ga zvala zec. Pod stare dane od svojeglavog bucka se pretvorio u pahuljastu mazicu koji je cijelo vrijeme tražio pažnju i ljubav, dodir. Imao je svoj poseban štos- kad bih ja ili mama legle u krevet, došao bi k nama i legnuo bi se nekome na prsa, te stavio šapice na bradu i lice, i tako počeo presti. Nedostajat će mi taj njegov izraz ljubavi i dodir mekih šapica na licu. I mekano krzneko će mi nedostajati, i njegov miris...i mijauuu za pozdrav svako jutro u 6.35.

Hvala ti, mačore, za svaki dodir mokrog nosića, za predenje na uho, hvala ti Homerinjo za svu ljubav i nježnost kojom si nas obasipao tijekom godina! Sad te ljubavi više ništa ne boli...i našao si se s milom Perlicom tamo u mačjem raju. Falit ćeš nam puno puno...volim te, pizdek moj.

Pa-pa ljubavi!


net_addict @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 2, 2009
Homer mi ima upalu uha. Pojma nemam kako ju je uspio dobiti jer je kućni mačak i ne ide van, osim na balkon u tuticu. Sad svaki dan idemo kod veterinara na injekcije antibiotika, a doma mu kapamo uho svako jutro i večer. On sve to stoički podnosi, fakat je dobrica. Što je stariji, to je mazastiji  i nježniji, ali i zahtjevniji. Hranu dobiva barem 6 puta dnevno, svaki put po pola vrećice. Moram priznati da se fino popunio i da više nije onako strašno mršav, čak mu je i dlaka sjajna. Super se drži Homerinjo za svoju dob, ipak je on jedan starčić od već skoro 18 godina.

Brine me samo ovo lijevo okeco na koje ne vidi...veterinar je preporučio da ga izvadimo jer bi mu se tumorozno tkivo moglo početi širiti dalje, sve do drugog oka, a mene je ipak frka dati tako starog mačora na anesteziju, jer je mogućnost komplikacija veća što je životnja starija. Još ću razmisliti o tome.

A sad mu idem počistiti kutiju s pijeskom.




   
 




net_addict @ 18:47 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, travanj 21, 2009
 Homer je jedan mačji penzić. Ima 17 godina, jedno zdravo oko, a prije dva mjeseca ostao je siroče bez mame. Sad je sam i nema se više s kime svađati i tući, ali ni sklupčati zajedno i zahrkati u duetu. Perlice nema već dva mjeseca, a on je za to vrijeme vidljivo smršavio. Pošto je već dugo kastriran, oduvijek je bio bucko, mrcina, a sad kad ga dragam po leđima, osjećam mu svaki pršljen na kičmi. Iskočila su mu ramena i kukići, sav se usukao. Brljavi po tanjuru otkako je sam. Nema više konkurencije koja bi mu polovicu pojela, pa je lijen i pola toga ostavi iz navike.

Izrazito je zahtjevan i traži pažnju. Jako je brbljav i non stop mrnjauče i priča. Stalno nešto traži i zahtijeva, šetnju po balkonu, još keksića, nošenje i maženje, ma samo da se s njim netko bavi. Ljubomorko je veliki, to sam shvatila otkako sam zajedno sa dragim već mjesec i pol- ne može nas smisliti kad se ljubimo. Ljubljenje, a da on nije uključen? Smrtna uvreda! Odmah protestiranje i ubacivanje između nas dvoje. Nevjerojatan je. Moj dragi ga zove- filistar.

Žao mi ga je kad ga ostavljam samoga jer nije na to naučen. Otkako zna za sebe, oduvijek je imao mamu, a jedno vrijeme i sestru. Možda je još uvijek depresivan i tuguje, pa zato baš ne jede kako treba. Bio je prilično preplašen kad se Perla razboljela i umrla. Pa neka mi onda netko kaže kako životinje nemaju dušu ili kako ne znaju što se događa ili ne osjećaju...takvima odmah vritanjak po kratkom postupku.

Danas sam mu prvi put kupila Whiskas Supreme vrećice, koje je na moje veliko iznenađenje smazao u roku odmah. Moram ga udebljati malo, i oporaviti. Bojim se da ne ostanem i bez njega, već je zaista star.
Ponekad je čak i cendrav. Zanimljivo je kako se životinjama karakter mijenja s godinama. Kako god, volim to svoje staro gunđalo. Volim leći na krevet, pa mi se on smjesti na prsa kao sfinga, te mi šapicama dotakne lice. To je naš intimni trenutak i izraz prisnosti. Svaka mačka ima neke svoje fore, a ta je njegova.
 

Ja i filistar jučer ujutro...lijeni polusneni
net_addict @ 23:20 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, veljača 17, 2009
Nema više moje pahuljice.

U noći sa subote na nedjelju moja najdraža imala je bolan i težak epileptički napad od kojega se nije oporavila. Nakon prospavane nedjelje jučer je kao sumanuta počela izgubljeno i unezvjereno hodati po stanu, besciljno se zalijećući u predmete jer je bila dezorijentirana. Hodala je neko vrijeme, i počela se vrtiti u mjestu dok su je zadnje šapice zanosile u stranu, pa je počela padati od iscrpljenosti. Nato sam je uzela i odmah odnijela veterinarki da joj da nešto za smirenje i protiv grčenja. Dobila je injekciju apaurina koja ju je toliko sedirala da se više nije probudila. Samo je mrdala šapicama u mjestu, htjela je ići nekud ali se nije imala snage podići s mjesta i pomaknuti. Od jučer u podne nije ništa jela niti mogla piti. Piškila je tamo gdje je i ležala.
Cijelu noć sam probdjela uz nju. Mučila se.

Danas smo je odnijeli uspavati, te ju popodne pokopali kod mog ujaka u Zagorju, na prekrasnom mjestu ispod bora, pored zagorske šume, odakle puca pogled na cijelu Gornju Stubicu i Gupčev spomenik.
Znam da se draga zvijer spasila muka i da je sad na ljepšem mjestu, ali mi nije nimalo lakše zbog toga, sad kad sam došla kući bez nje. Moja Perlica je uz mene od moje petnaeste godine, više od pola mog života. Nezamjenjiva je i posebna.
Mogu biti samo zahvalna na tolikim godinama ljubavi jedne plemenite, mile, pametne i drage mace. Puno toga smo prošle zajedno, previše toga za ispisati...

Volim te, mila moja pikice! Hvala ti na svakom predenju, zagrljaju, mokrom nosiću uz moj obraz...nadam se da ćeš mi se opet jednom penjati na lijevo rame kad se budemo srele tamo, s druge strane! Spavaj mirno, bubice moja najdraža!

net_addict @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009
net_addict @ 02:17 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 7, 2008
Moja srećica se polako gasi.
Prekjučer je još živahno skakutala preko moje glave u potrazi za svojim mjestom na madracu uz krevet, propinjala se i grebuckala me noktićima po nozi dok sam jela, normalno je šetala...dok je jučer već polako usporila, postala opuštena, mlitava i bez snage. Podignem je na rame, ona mi sklizne niz ruku dolje, niti da se propne kao obično, niti da se uhvati za mene. Kao da je netko isisao dobar dio života iz nje, u roku od par sati...
Danas prijepodne je izgubljeno tumarala po stanu, hodala je uokolo bez ideje kamo uopće ide...i ne slijedi me više kao pesek. Kad je primim u ruke, samo se opusti i prepusti, potpuno beživotno, i prede i prede...
Sinoć sam shvatila da ju gubim. Nisam mogla prestati plakati pola sata. Danas mi je veterinar rekao "A kaj da vam kažem? Možemo probati s vitaminskim injekcijama, ali to vam je to. Ide kraju."

Ona je sa mnom od moje četrnaeste godine, više od pola mojega života. Čisto, neiskvareno stvorenje, toliko predano i milo...prava, neuvjetovana čista Ljubav. Takva maca mi se više nikada neće ponoviti. Perla je jednostavno nezamjenjiva.
Znala sam da će jednoga dana doći i ovo, da ćemo se morati rastajati, i da su nam svi trenuci ustvari dragocjeni, ali nije mi zbog toga manje teško. Znam, ona ima već skoro 19 godina, nema zubeke i ne vidi, vrlo je stara, ali opet...to me ne čini manje tužnom.
Vrijeme čini svoje.

Volim te, mazice moja draga!

net_addict @ 22:34 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, rujan 16, 2008
Ovo se ne viđa svaki dan. Homer i Perla imaju momenat.
 

Obično je ona ta koja je požrtvovnija i udovoljava njemu (ukoliko se ne mlate). Danas je bilo obrnuto.
Čuda su ipak moguća!
net_addict @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 26, 2008


net_addict @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 6, 2008

net_addict @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 13, 2008
net_addict @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 24, 2007
net_addict @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, studeni 27, 2007
Jeste li znali da mačke hrču?
net_addict @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, studeni 24, 2007

                                                                                                                          
                         
net_addict @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 18, 2007

                                                                                                Perla
net_addict @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 49 | Prikaži komentare
subota, studeni 3, 2007

                                                                                                         Homer
net_addict @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 15, 2007

 Ilene Springer



Nakon piramida i olovkom oslikanih očiju, gotovo ništa ne budi više pažnje i tajanstvenosti od staroegipatske fascinacije mačkama.

One nisu bile samo najpopularniji kućni ljubimci, već je njihov status bio onaj svete životinje, sve do najcjenjenijeg božanstva kao nijedno stvorenje prije.



Mačke pripitomljavaju stare Egipćane

Iako nitko ne zna točno vrijeme, znamo da je mačka bila udomaćena u Egiptu oko 2000 pr.n.e., te da su većina suvremenih mačaka ustvari potomci mačaka drevnog Egipta. jedan od razloga zašto se ne zna točno vrijeme pripitomljavanja je taj da Egipćani nisu pravili razliku između divljih i pitomih mačaka u njihovom opisu. Postojala je jedna riječ za mačku- miu ili mii, što je značilo "ona koja mijauče".

Pa kako se desilo pripitomljavanje mačaka? Prema arheolozima, psi su ,povezani s lovom, ustvari bili pripitomljeni tisućama godina prije. Ali mačke, pošto bijahu distancirane, aristokratska stvorenja zbog čega su im se divili, su očito trebale neko dulje vrijeme za potpuno prijateljstvo sa starim Egipćanima.


Moderna egipatska divlja mačka: Pješčana mačka
Vjerojatno jedna od predaka moderne mačke


Postoji mačka poznata kao afrička divlja mačka (Felis silvestris libyca)-jedna od najbližih divljih srodnika moderne mačke. Veća je od prosječne domaće mačke današnjice. Mačkino žuto-sivo krzno, dugi zašiljeni rep i prugaste oznake, tako joj omogućavajući idealnu kamuflažu među stijenjem i pijeskom pustinje. Ova mačka je poznata kao predator- lovac male divljači- prije nego strvinar. Druga mačka potekla iz Egipta je močvarna ili šumska mačka-(Felis chaus), ali ipak je divlja mačka ta za koju se vjeruje da je "pripitomila Egipćane".

U selima, najveća opasnost egipatskim kućanstvima bile su brojne zmije otrovnice, štakori i miševi, koji su napadali zalihe hrane u kućama i seoskim žitnicama.

Divlja je mačka, pretpostavlja se, zalutala u sela i izlovljavala štetočine, tjerajući ih. Lako je zamisliti zahvalne egipćane koji ostavljaju ostatke hrane kako bi ohrabrili divlje mačke u nihovim pohodima. Stvorila se simbioza i veza između životinje i čovjeka. Zatim su mačke našle svoje mjesto u egipatskim domovima, provodile su tamo neko vrijeme, dozvoljavale da ih se pripitomi i uzgajale mačiće u ljudskoj okolini. Čim su egipćani počeli snabdijevati mačke hranom, tako značajno mijenjajući njihovu prehranu i uzgajajući ih radi posebnih karakteristika, mačke su bile pripitomljene. bile su savršeni ljubimci- zaigrane, inteligentne, odane i pomagale su seljacima koji su održavali život u starom Egiptu.
Slike u grobnicama, na kojima su prikazane mačke kao dio obiteljskog života, počele su se pojavljivati u Novom kraljevstvu- oko 500 godina nakon prvih pokušaja pripitomljavanja. Ali najdirektniji dokaz pripitomljavanja dolazi iz grobnica mumificiranih mačaka, oko 1000 pr.n.e (kasno faraonsko razdoblje). To su najvjerojatnije udomaćene mačke iz običnih kućanstava ili hramskih mačnjaka; ne bi imalo smisla prolaziti kroz toliki trud za umrle divlje životinje. 

 Dopadljiv ljubimac i pomoćnik

U vrijeme Novog kraljevstva (1540 do 1069 pr.n.e.), nađene su mnoge scene u grobnicama, koje su počele prikazivati mačke kao dio svakodnevnog života. Stari egipćani su vodili svoje mačke na lovačke izlete, posebno u močvare gdje su mačke bile dresirane da pronađu i donesu perad ili ribu. Još jedna uobičajena scena s grobnih fresaka je mačka koja sjedi ispod stolice na kojoj sjedi žena, što je pokazatelj da je mačka postala sastavni dio obiteljskog života starih egipćana. 


Moderni egipatski Mau


Brojni egipatski roditelji su davali imena djeci po mačkama, posebno kćerkama. Neke djevojke su bile nazvane Mit ili Miut. Mumija petogodišnje djevojčice zvane Mirt je pronađena u Deir el-Bahri u hramu kralja Mentuhotepa.

Mačke su također cijenjene i zbog svojih misterioznih i praznovjernih osobina. Postoji mit koji govori da su egipćani jednom dobili bitku radi mačaka. Borili su se sa stranom trupom i baš u vrijeme napada stranaca egipćani su oslobodili tisuće mačaka na prvoj liniji. Vidjevši juriš tih zastrašujućih stvorenja, strana vojska se povukla u panici. 

Mačke- svete životinje

"Progres mačke u egipatskoj religiji prilično fascinantan i u mnogim aspektima neobičan," piše Jaromir Malek, autor "Mačke u starom Egiptu". "Za razliku od nekih drugih životinja, mačka nije bila prvobitno povezana sa važnim lokalnim božanstvom na početku egipatskog vremena. Nikad nije postigla 'službeni' status koji bi joj omogućio postati punopravni član božanske zajednice susretane na zidovima egipatskih hramova. Unatoč tome, mačja popularnost na kraju je nadišla onu bilo koje druge životinje i dostigla daleko izvan granica Egipta."

Najstarija zabilježena mačja božica zvala se Mafdet i opisana je u tekstovima piramida kao ona koja ubija zmiju svojim pandžama. Ali najpoznatija mačja božica na svijetu, prvo štovana od starih egipćana bila je Bastet (također znana i kao Bast, Pasch, Ubasti) i lavljeglava Sekhmet.

Bastet je često prikazivana sa tijelom žene i glavom domaće mačke. Bila je povezana s Ra-ovim okom, djelujući u moći boga sunca. Egipćani su toliko voljeli Bastet da je postala kućno božanstvo i zaštitnica žena, djece i kućnih mačaka. Bila je i božica izlaska sunca, muzike, plesa, užitka, kao i obitelji, plodnosti i rađanja.

Njena tobožnja zla dvojnica bila je božica Sekhmet koja je predstavljala destruktivnu snagu mačje božice.Poznata je kao božica rata i pošasti. Ali unatoč tome ju je pripitomio Ra (koji ju je navodno napio), pa je na kraju postala moćna zaštitnica ljudi. Zajedno, Bastet i Sekhmet predstavljale su ravnotežu sila prirode.


Mačke su se počele pojavljivati na svakodnevnom predmetima. Postojale su zlatne mačke na prepletenim narukvicama, mali zlatni privjesci u obliku mačke, mačje amajlije izrađene od steatita za ogrlice i prstenje. Žene su se ukrašavale i šminkale držeći ogledala s mačkama na drvenim drškama, te na kozmetičkim posudama. Najbolje je to što su i obični ljudi mogli uživati zaštitu mačjih božica kroz nihove amajlije na odjeći ili oko vrata, ili na ušnim resicama. Mačke su imale ulogu i u tumačenju snova. U jednoj antičkoj knjizi o snovima, kaže se da će čovjek imati dobru žetvu ako ugleda mačku u snovima.




U kasnijem razdoblju egipatske povijesti, popularnost mačke se povećala; i mnoge brončane statuete mačaka su izrađivane; najviše ih je bilo namijenjeno svetištima ili grobnim namjenama.  Mnoge su imale probušene uši sa srebrnim ili zlatnim naušnicama. Oči su im bile izrađene od umetnutoga kamenog kristala ili sličnog neprozirnog materijala. Stari egipćani smatrali su žensku mačku dobrom majkom, te je bilo otkriveno nekoliko statua majki mački sa mačićima. 

Mačku su jedno vrijeme toliko cijenili, da je kazna za ubijanje mačke- čak i slučajno- bila smrt.


Mačje svetkovine


Zasigurno najveća počast mačkama bili su kultovi i slavlja starih egipćana, posvećenih Bastet. U sjevernom Egiptu, oko  3200 pr.n.e., izgrađen je grad Bubastis. Ovo je bio centar obožavanja božice Bastet, što ustvari znači "ona koja dolazi iz Basta". Jednom godišnje, oko 31. Listopada, desio bi se festival Bastet, sa stotinama i tisućama ljudi koji su hodočastili u  Bubastis i druge drevne gradove, uključujući Memphis. Bilo je pjevanja, vina i razularenog ponašanja. I kako je večer završavala, bilo je i molitvi Bastet, popraćenih muzikom i tamjanom.


Bubastis je uništen od Perzijanaca 350 pr.n.e.  Ali njegovi najpoznatiji stanovnici ne žive samo na ulicama Kaira i selima ruralnog Egipta, već po cijelome svijetu. Kroz običnu domaću mačku, drevni Egipćani su dostigli najneobičniju misiju- besmrtnost.


   Prevela moja malenkost.

   Mijau! 
        


net_addict @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 14, 2007


                                                       
                                           
net_addict @ 10:36 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.