Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog
srijeda, veljača 15, 2012
Da mi je netko prije par godina rekao da ću na Valentinovo navečer gledati ligu prvaka, umirati od smijeha i biti apsolutno sretna, rekla bih mu da je lud. Što ti je pametan i duhovit zaručnik...odoše mi sve koncepcije u paramparčad.

And it feels good! :)

net_addict @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, veljača 14, 2012


Postoje ljudi koji ti iščupaju srce i postoje oni koji ga vrate na mesto.
Miroslav Antić
net_addict @ 12:40 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, veljača 5, 2012


net_addict @ 21:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 14, 2011
"Gdje je dakle, nestala ljubav?
Iz kojeg to strašnog razloga ne bi smio postojati Dan zaljubljenih? Ljudi se svi, bez iznimke, zaljubljuju. Neću ulaziti u povijesne istine i laži njegova nastanka no toliko energije svake godine utrošiti u njegovu negaciju pod raznim „poštenijim“ krinkama meni je neshvatljivo.
Neshvatljivo mi je da nešto za čim svi pate, nešto što svima treba, nešto bez čega ne osjećate ni sami sebe, nešto što gomile tehnoloških igračaka ne mogu nadomjestit nitko ne cijeni niti malo, uopće. Ne taj dan, niti jedan. Ljubav je postala ruglo koje se ismijava. ...
Neshvatljivo mi je to od onih koji vole – ako volite svaki dan, zašto baš taj dan ne volite? Neshvatljivo mi je od onih koji su sami – taj dan nije protiv vas;  nešto kao da dobijete živčni slom jer je nekom drugom rođendan a ne vama. Molim? Neshvatljivo mi je to od onih što općenito grintaju na sve i svašta i non stop. Neshvatljiva mi je Rudanica koja se nikako ne može pomiriti sa ženom. U sebi, ni oko sebe. Neshvatljiv mi je muškarac kojem ogroman teret predstavlja 35,00 kn za šalicu sa srcem. Ne razumijem ni parolaše o trgovačkom konzumerizmu jer svaki dan svi mi kupujemo gluposti. Prema svojim prioritetima.  Pazite se zato sotonizma obučenog u crveno plastično srce! Gotovi ste kad vas jednom dohvati!"


Napisala Sententia (svratite kod moje drage mudrice češće...svašta od nje možete naučiti).

net_addict @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 3, 2011

Maza, volim te do neba i do sedam zvijezda!



Ponyo

net_addict @ 17:12 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 15, 2010


net_addict @ 19:29 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 4, 2010
Zagrljaj
Sigurnost
Toplina
Mir
Radost

Pouzdanje da će sve biti dobro
I jest

Nježnost
Poput cvijeta pamuka meko
Prisnost
Naš svijet udvoje

Sreća





Hvala ti, mili! Volim te puno!
Sretna ti godišnjica!

net_addict @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 24, 2010










net_addict @ 12:53 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, siječanj 15, 2010
Puno topline si mi donio u život. Toliko ljubavi od jednog muškarca dosad još nisam doživjela. Potpuno predavanje, bez zadrške, kompleksa ili straha od tako mladog stvorenja koje je izuzetno zrelo za svoje godine, da me to naprosto fascinira. Baš sam ponosna što te poznam i što si me smatrao vrijednom zauzeti tako važno mjesto u tvome životu. I svaki put me zaprepastiš izrazima ljubavi da zastanem i shvatim kako bih ja mogla dati od sebe još više i potpunije...jer se uvijek može biti još prisniji, topliji, nježniji, bliskiji.
I to učim od tebe, pile moje, kako se osloboditi i prepustiti. Shvatila sam da sam imala blokade za koje nisam ni znala. Sve si ih porušio, a da toga vjerojatno nisi bio ni svjestan. I tako se učim uz tebe, svaki dan....konačno shvaćajući kako je to zaista voljeti i biti voljen, kakva je to sila koja transformira život te mi donosi mir i radost u srce.
Poseban si. Uzor si mi u svojoj beskompromisnosti i hrabrosti, baš si Čovjek. I osjećam se blagoslovljeno. Jer znam, jedan si od onih ljudi koji mi dotaknu život, i promijene ga. Da, moguće je. :)

Hvala ti, ljubavi. Volim te!

Ponyo

 
net_addict @ 00:05 |Isključeno | Komentari: 0
petak, rujan 4, 2009


 Maza, volim te!


net_addict @ 11:53 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, svibanj 30, 2009
Dok dišeš
osluškujem tvoje otkucaje
trzaš se u snu
mirišeš
griješ

Ploviš
u bojama
dok ti njušim kosu
i dodirujem tabane

Dječače
koji me učiš
otvaranju
dijeljenju
jednosti
osmijehom
šapćeš mi

Ljubav.

net_addict @ 04:06 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, svibanj 22, 2009




net_addict @ 10:59 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 19, 2009
...tvoj miris, blizina i mekoća kože, sigurnost zagrljaja, momenti kad zajedno tonemo u san. Nedostaje mi tvoj osmijeh, nježan dodir i češkanje. Nedostaje mi dodirivanje vrhovima noseva, isprepletenost naših nogu, osjećaj spokoja koji je tako intenzivan dok sam uz tebe. I mekoća tvojih usana mi isto nedostaje. i tvoji prsti u mojoj kosi, i moji prsti tamo, znaš ... i svjećice, i muzika, i tvoja soba, i šašavi zec Rocco mi nedostaje. I sok u krigli, sa izvorskom vodom koju smo zajedno donijeli iz šume mi nedostaje.

Bemti, tek je utorak. Tko će preživjeti do petka...
net_addict @ 22:21 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 7, 2009
net_addict @ 04:49 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 16, 2009
Kad isprepletemo prste...kad ga poljubim u nosić i osjetim miris njegove kože...kad me zagrli dok šetamo i uhvati za ruku...kad zaspi prije mene pa osjetim kako se trza dok tone u san, pa ga onda promatram kako spava i slušam kako diše...kad me probudi poljupcima u vrat...kad me češka minutama...kad me gleda u oči, smiješi se i šapne "maza, volim te"...kad se ode obrijati samo kako me ne bi grebalo dok me ljubi...kad mi pomogne oprati suđe...kad naruči palačinke iako baš ne voli slatko samo kako ja ne bih jela sama...kad ostane drijemati uz mene na krevetu iako bi se možda radije sa mnom šetao po šumi i penjao na brdo...kad mi nabavlja dijelove za bicikl...kad upali mirisne svijećice čim se uvučemo u njegovu sobu...kad s veseljem radi zajedničku kupku...kad mi usnama uhvati repić pa ga vuče i provlači mi prste kroz kosu...to je to.

Lj kao...radost, mir i pouzdanje. Lj kao smisao i potpunost.
Osjetim.
Znam.
net_addict @ 12:39 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 16, 2009
Volim malene kupaonice
i kade dužine metar i deset
u koje se lijepo stisnuti
udvoje
toplije
prisnije
slađe

taman.
net_addict @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, veljača 17, 2009
Nema više moje pahuljice.

U noći sa subote na nedjelju moja najdraža imala je bolan i težak epileptički napad od kojega se nije oporavila. Nakon prospavane nedjelje jučer je kao sumanuta počela izgubljeno i unezvjereno hodati po stanu, besciljno se zalijećući u predmete jer je bila dezorijentirana. Hodala je neko vrijeme, i počela se vrtiti u mjestu dok su je zadnje šapice zanosile u stranu, pa je počela padati od iscrpljenosti. Nato sam je uzela i odmah odnijela veterinarki da joj da nešto za smirenje i protiv grčenja. Dobila je injekciju apaurina koja ju je toliko sedirala da se više nije probudila. Samo je mrdala šapicama u mjestu, htjela je ići nekud ali se nije imala snage podići s mjesta i pomaknuti. Od jučer u podne nije ništa jela niti mogla piti. Piškila je tamo gdje je i ležala.
Cijelu noć sam probdjela uz nju. Mučila se.

Danas smo je odnijeli uspavati, te ju popodne pokopali kod mog ujaka u Zagorju, na prekrasnom mjestu ispod bora, pored zagorske šume, odakle puca pogled na cijelu Gornju Stubicu i Gupčev spomenik.
Znam da se draga zvijer spasila muka i da je sad na ljepšem mjestu, ali mi nije nimalo lakše zbog toga, sad kad sam došla kući bez nje. Moja Perlica je uz mene od moje petnaeste godine, više od pola mog života. Nezamjenjiva je i posebna.
Mogu biti samo zahvalna na tolikim godinama ljubavi jedne plemenite, mile, pametne i drage mace. Puno toga smo prošle zajedno, previše toga za ispisati...

Volim te, mila moja pikice! Hvala ti na svakom predenju, zagrljaju, mokrom nosiću uz moj obraz...nadam se da ćeš mi se opet jednom penjati na lijevo rame kad se budemo srele tamo, s druge strane! Spavaj mirno, bubice moja najdraža!

net_addict @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
petak, studeni 28, 2008
net_addict @ 21:42 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 24, 2008
Što da kažem? Nisam baš prepametna, zapetljala sam se tako već više puta. I nikako da naučim.
Lako se navući na nečiju prisutnost i dostupnost, ovaj medij čovjeku olakšava da se otvori. Osjećaš se nekako zaštićeno i slobodniji si, razgovor lakše teče nego u reali, nema toliko nelagode i straha, ali opet, s druge strane...sve je to samo nadomjestak.

Koliko ustvari možeš zaista upoznati osobu samo preko virtuale? Makar se radilo i o godinama tipkanja? Možeš li uopće? Jer, svi smo mi dobri sa riječima i znamo lijepo pričati, i predstaviti se u finom celofanu. Web kamere donekle olakšavaju stvar jer barem možeš očitati izraz lica osobe s kojom razgovaraš, pa procijeniti na čemu si. Ali opet, i to je samo nadomjestak.

Jer, netko ti može biti drag i simpatičan, ali kako možeš voljeti nekoga čiji zagrljaj nisi nikad osjetio? Koga nikad nisi poljubio niti osjetio njegov miris na sebi? Uz koga se nikad nisi probudio? S kim nikad nisi podijelio večeru, i drugi dan doručak. To fali.
A opet, s nekim možeš proći to sve uživo, pa opet osjećaš da je nepotpuno, i da u cijeloj priči nešto nedostaje.

Lako se navući na nečiju pažnju. Na nečiju iskrenost, radost, osmijeh. S veseljem palim komp, znajući da će on biti tamo, kao i svaki dan u to vrijeme. I smijem se, i dajem sebe...ali i gasim komp.
I liježem u krevet, sama. I budim se, sama.

Zeznuta je to iluzija, kao fol imaš nekoga, a ustvari ga nemaš.
Sama sa sobom, kao i uvijek. Kao i obično, nezagrljena.
Naviknuta na samoću.

Dokle?
net_addict @ 14:10 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
subota, listopad 13, 2007
Zanimljivog se momenta dotaknuo borajski u svome promišljanju ljubavi, pa ću ga citirati:

"A sve te pjesme opisuju plamteću ljubav, oganj zaljubljenosti koji se u mladosti upali kada neka osoba dotakne iskon našeg bića, ma koliko on plitko ili duboko bio. Kako starimo mnogi ideali mladosti odlaze u sunovrate vremena, pa tako i ideali ljubavi. Od mladenačkog kunjenja u ljubav ne ostaje ništa i ljubav prelazi u čisti pragmatizam...
I onda se među „odraslim“ i „ozbiljnim“ ljudima uvriježi pravilo da nema vječne ljubavi....da taj ideal treba napustiti kao zanos mladosti, utopiju čovjeka izgubljenog u vremenu.
Međutim, ipak ima luđaka koji vjeruju u takvu ljubav, koji je žive, bez obzira sami ili u paru. Jer, za život u paru trebali bismo imati osobu koja također voli tu vječnu ljubav, i istu pronalazi u vama.
Vječna ljubav je stanje, i to nije ljubav prema nečemu, ali jest prema nekome. I to prema onome koji tu ljubav prepoznaje u sebi i beskompromisno traži njen izričaj u vanjskom svijetu."

Salila također ima nešto za reći, nadovezavši se:
"TOOOOOOOOOOOOOOO!!!! to, bash to, bash to!! kao da predju odredjeni umishljeni prag u zivotu (nakon raznih razocharanja) gde ubede sebe kako istinske, prave ljubavi... prave sa veliko P.. kako je nema.. i zive sa tim uverenjem sa tom verom i takav im zivot postane - ubledeo, neosmisljen, zivot im se udrveni, mashta usahne, zicom vezu nogu svoje ptice u sebi.. i kada ih neko malo ohrabri da polete, dotakne tamo gde niko nije (vec uveliko i zaboravivshi da su sebe svezali) oni zaleprshaju ali im se zica useca u kozu.. krvare, bole.. i krive ljubav za tu bol.. ako i najzad primete tu zicu kojom sebe svezashe onda uzmu pa je pamuchnim makazama seku.. i kad vide da ne ide onda sendnu na zemlju uz ochaj i netrpeljivost i opet im je kriva ljubav.."

A ja kažem da mi je baš drago što još nisam umrla.
Jednostavno ne želim pristati na kompromis i prihvatiti manje od onoga za što znam da sam sposobna dati i primiti. Stoga još uvijek iščekujem ostvarenje onoga što pouzdano znam da me čeka: rast kroz jedan kompletan odnos koji uključuje i bliskost, i prepoznavanje, i strast i nježnost, i predanje...
I neću prekrižiti taj svoj san i ideal, iako vidim kako danas i taj aspekt  življenja mnogim ljudima predstavlja tek puku potrošnju. Bez obzira na to što sam i sama bila povrijeđena i razočarana tuđom površnošću i olakošću, nepoštovanjem i prihvaćanjem zdravo za gotovo, ne mogu odustati od Ljubavi.

Bilo bi to poput ukidanja vlastite srži, pravo samoubojstvo.

Tim mi je više žao kad vidim kako ljudi jednostavno odustanu, i povuku se, dobrovoljno pristanu na životarenje bez nutarnje vatre. I to mladi, premladi...zatvore se u vlastiti kavez razočaranja i puste da letargija pobijedi. Prežalosno. Ali pošto ipak poštujem tuđu slobodu volje i izbora, suzdržim se od polaganja vijeca i paljenja svijeće dotičnom živućem, ali neživome.

Svejedno, bude mi baš nekako teško pri srcu.

net_addict @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, rujan 25, 2007
Ne ljubim više. Mali je odustao.
net_addict @ 11:32 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, rujan 11, 2007
Ljubim.
Pssst!
net_addict @ 00:49 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, svibanj 26, 2007
Čeprkam jučer po pjesmama Mikea Oldfielda u nadi da ću pronaći onu pravu koja mi se uvukla u uho, kad me strefi uvod u jednu već skoro zaboravljenu. Začas se je otvorila ladica sjećanja unatoč debelom sloju prašine, pa me vratilo deset godina unatrag.
U doba kad sam voljela bezgranično, neprekidno i blistavo. Bez sumnje i nepokolebljivo, jednog plavog drskog koji mi je snimio kazetu i na nju izlio sve svoje impresije.

Mjesecima sam živjela od tih ritmova, upijala ih napamet i pretrnula svaki put kad bi ih čula na radiju. Kompenzacija za udaljenost od 800 km. Disala ih i pamtila poglede, dodir ruke, smijeh...i držalo me dugo, godinama. Kao da nikada neće prestati.

Ipak, vrijeme čini svoje. Pjesme se zaboravljaju, kao i sve ono što je moglo biti, a nije. Nema više ni te kazete, niti njega u mome životu. Ima klince s drugom.

Tragovi su nestali. Ali ostalo mi je sjećanje na tu euforiju, sjaj i praktički hodanje po oblacima na vrhovima prstiju. Osjećaj da sam zaista živjela.
Tako valjda možeš voljeti samo sa dvadesetinešto.

Ne vjerujem da će mi se ikada više taj intenzitet ponoviti. Život mi je polako skinuo ružičaste naočalice. I ljude gledam na drugačiji način, sa svim njihovim vrlinama i nesavršenostima, slojevitim karakterima i mijenama. Nisam niti ja više isto ono lepršavo djevojče koju je svašta fasciniralo.
I stvarno bi se čudo trebalo desiti da netko u meni ponovo potakne tu zanesenost. Sve mi se čini već viđeno.

Starim.
net_addict @ 00:37 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.