Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog - srpanj 2008
četvrtak, srpanj 31, 2008
-sumnjičavost i nepovjerenje
-strah od neuspjeha, osude, od posljedica nekvalitetne komunikacije
-osjećaj krivnje
-procjenjivanje novopridošlih ljudi u mom životu kroz prizmu nekadašnjih zajeba s idiotima
-učahurenost u naviknute obrasce razmišljanja i mozganja, prebrbljav um
-osjećaj nevoljenosti i neprihvaćenosti, ostavljenosti
-strah od usamljenosti i gubitka voljenih
-dosada koja proizlazi iz neproduktivnosti
-popunjavanje praznine krivim stvarima i načinima
-hvatanje za vanjsko, umjesto oslanjanje na vlastite unutarnje snage

Ima toga još, znam da ima. Neke stvari moraju otpasti, jer guše Život i ne daju disati slobodno.
Veliko čišćenje i iznutra.
ludabluna @ 06:02 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 30, 2008
Ovako sam izgledala s dvije i pol godine. Medo je od susjeda Ibre, koji je živio u dvorištu do našega. Baš sam ih voljela, i medu i Ibru. Bio je dobar čovjek. Znao je da trzam na medu, pa mi je uvijek dao da ga nosim. Tata pomorac nabavio je Leejeve traperice na tregere u Americi. A strast prema crvenim cipelama je ostala i do danas.

ludabluna @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Danas okrećem sobu naopačke. Sutra mi dostavljaju novi ormar i policu, pa danas stari moram isprazniti, sortirati robu, odvojiti sve što više ne nosim...i sličnu selekciju napraviti i s većinom knjiga, skripti, kataloga i vodiča po svijetu i muzejima. Srediti kolekciju cd-a, pobacati neke stare nepotrebne prospekte, još ne znam što ću s raznim kartama za kino i koncerte na kojima sam bila, to uvijek nekako teška srca bacam. Uglavnom, veliko spremanje i bacanje nepotrepština. Generalna čistka, pa što preživi, preživi.
Zanimljivo je to, tako kopajući po stvarima naiđeš i na neke stare rokovnike s davno prošlim obavezama, pa se sjetiš sebe u nekom sasvim drugom filmu i bude ti smiješno...nađoh tako prijavnicu s prve godine faksa, fotku dečka u kojega sam se prvi put u životu zaljubila k'o tele, objašnjenje multi-level marketinga prezentirano na način kao da ste samo to čekali u svome životu, Feral Tribune izašao u tjednu smrti Franje Tuđmana, pa kazete (sjeća li se itko kazeta, prije ere cd-a?)...
I tako...pravi vremeplov u par metara kvadratnih.
Bit će mi zanimljivo danas.

Ukoliko otkrijem kakav arheološki nalaz ili mumiju, izvijestit ću vas.
ludabluna @ 09:42 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 27, 2008
Sumnjam da je ijednom muškarcu to pošlo za rukom, koliko god se trudili razumjeti naše hormonalne bure i oluje.
Spavam 16 h dnevno. 11 noćnih i još jednu popodnevnu rundu.
A jučer oko ponoći, uz jedan bizarni triler, uhvatila me potreba za malo omastiti brk. Pa je prvo krenulo s kruhom i nutellom, da bi završilo na sendviču od majoneze i suhe vratine. Da čovjek ne povjeruje koji je to božanstven slijed aroma i koji sklad za nepce!

Ne, nisam trudna.
To je jednostavno tako, svaki mjesec. Nedajbože još i da je pun...onda bude belaja.
Samo sam- žensko.


ludabluna @ 13:31 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008
Još samo malo...još tjedan dana.
Već razmišljam što sve staviti u kofer, o ludoga li vremena! Kolovoz je dug, nasreću. No, nećete me se riješiti samo tako, javljat ću se ja i s juga. Još neke sitnice trebam nabaviti, i onda mirne duše put pod noge i pravac otok. Nekako mi je proletjela ova godina, brzo, najbrže dosad. Što sam starija, vrijeme brže piči. Jesam li i pametnija? Kako po kojem pitanju, o tome bi se dalo raspravljati.

Eto jedne antologijske, da prizovem lijepo vrijeme. I jedan osmijeh.



P.S. I svečano obećajem da neću više kukati, jer ipak nisam baš toliko sama. Što bih ja bez vas? Život bi mi bio puno prazniji i siromašniji.
ludabluna @ 12:16 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 24, 2008
Što da kažem? Nisam baš prepametna, zapetljala sam se tako već više puta. I nikako da naučim.
Lako se navući na nečiju prisutnost i dostupnost, ovaj medij čovjeku olakšava da se otvori. Osjećaš se nekako zaštićeno i slobodniji si, razgovor lakše teče nego u reali, nema toliko nelagode i straha, ali opet, s druge strane...sve je to samo nadomjestak.

Koliko ustvari možeš zaista upoznati osobu samo preko virtuale? Makar se radilo i o godinama tipkanja? Možeš li uopće? Jer, svi smo mi dobri sa riječima i znamo lijepo pričati, i predstaviti se u finom celofanu. Web kamere donekle olakšavaju stvar jer barem možeš očitati izraz lica osobe s kojom razgovaraš, pa procijeniti na čemu si. Ali opet, i to je samo nadomjestak.

Jer, netko ti može biti drag i simpatičan, ali kako možeš voljeti nekoga čiji zagrljaj nisi nikad osjetio? Koga nikad nisi poljubio niti osjetio njegov miris na sebi? Uz koga se nikad nisi probudio? S kim nikad nisi podijelio večeru, i drugi dan doručak. To fali.
A opet, s nekim možeš proći to sve uživo, pa opet osjećaš da je nepotpuno, i da u cijeloj priči nešto nedostaje.

Lako se navući na nečiju pažnju. Na nečiju iskrenost, radost, osmijeh. S veseljem palim komp, znajući da će on biti tamo, kao i svaki dan u to vrijeme. I smijem se, i dajem sebe...ali i gasim komp.
I liježem u krevet, sama. I budim se, sama.

Zeznuta je to iluzija, kao fol imaš nekoga, a ustvari ga nemaš.
Sama sa sobom, kao i uvijek. Kao i obično, nezagrljena.
Naviknuta na samoću.

Dokle?
ludabluna @ 14:10 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 22, 2008
Skuvat ću ti paštašutu!
ludabluna @ 17:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 20, 2008

                                                                                                                               photo by paramenta
ludabluna @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Dobro jutro!
Ja sam Bluna. Emocionalno sam sjebana. Puna sam strahova kao šipak koštica, nepovjerenja prema ljudima, prijateljima, zaboravila sam kako je to biti otvorena i u ljubavi. Bijesna sam i tužna zbog toga što sam nemoćna promijeniti neke okolnosti koje su sad već davno završena priča, a obilježili su me da postanem takva kakva jesam. Povrijeđujem druge koji to nisu zaslužili, radi nekih drugih koji su davno povrijedili mene.
Hitno trebam jedno reprogramiranje. Instalaciju novog sustava. Nisam toliko jaka koliko sam mislila da jesam u nekim meni bitnim stvarima. Voljela bih da su stvari drugačije. A znam da ih ne može promijeniti nitko drugi osim mene. Samo, ne znam kako,  jer samu sebe uhvatim kako se vrtim u naučenim matricama ponašanja i razmišljanja, kao hrčak u kotačiću. Kako napraviti rez i vrisnuti da je dosta?
Kako izaći van sebe? Promijeniti matricu? Emocije su prolazne, misli isto tako, sve se mijenja i komeša. Kako to usmjeriti? Dati sebi novu kvalitetu?
Nije lako cijelo vrijeme biti svjestan sebe i budan. Još se učim. Nemojte mi zamjeriti moju nesavršenost.
ludabluna @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, srpanj 19, 2008
Maloprije sam se probudila i sva sam presretna.
Naime, sanjala sam da sam u Sarajevu, s torbom na leđima u kojoj se nalazi gotov diplomski, te da šećem po osvjetljenom i okićenom starom dijelu grada, prepunom ljudi, s veseljem u srcu, i upijam mirise bureka od špinata s kajmakom, ćevapa i sudžukica, kojima ću se počastiti nešto kasnije. Usput sretoh i par kolegica s zagrebačkog faksa koje jako dugo nisam vidjela pa smo se sjetile starih dana kad smo zajedno otkrivale Istanbul.
Čak mi je i jedan duhoviti mladi par koje sam upoznala ponudio posao u svojoj novootvorenoj firmi na povratku prema hotelu.
Da, znala sam i gdje je Benetton, čak i to. To čašćenje sam također ostavila za dan poslije.

Što se tiče same obrane, sjećam se hodnika na faksu i sebe pune samopouzdanja prije nego što sam ušla u učionicu, te činjenice da sam mogla sve ispričati o svom diplomskom, i obraniti ga bez problema bez i da ga otvorim pred sobom.

San, jasan kao dan. Jako zanimljivo!
Naime, postoji opcija da mi turkolozi koji imamo diplomski rad iz turske književnosti obranu napravimo i u Sarajevu, jer nam je profesor na fakultetu gostujući, sa sarajevskog Filozofskog fakulteta.

Eto, sad sve znam.
ludabluna @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 16, 2008
Pozdravljam vas uz ritmove Kube. Naletjela sam srećom na Grammyjem nagrađeni album Rya Coodera i kubanskog gitariste i glazbenika Manuela Galbana "Mambo Sinuendo", pa ću vam sviruckati malo ovih dana. Skroz me vuče na pedesete, moju ljubav oldtimere, i moram priznati da mi je baš savršeno sjelo. Poklopilo se s mojim ritmom.

A i moj ritam se mijenja. Vječna spavalica se počela ranije buditi i uživati u miru i svježini jutara, dok svi još dremuckaju i hrču. I skroz mi paše jednostavno polagano ispijanje kave, uz osjećaj da ne moram nikuda žuriti. Bez strke i panike, lagano i smooth. Baš kao gitara Manuela Galbana.

Prekjučer sam se nakratko uspjela podružiti s dragim prijateljima sa Islanda koji su na proputovanju za Pag, gdje ljetuju. Hrvatsko- islandska ljubav Ivice i Brynhildur urodila je Gabriellom (8) i malim Ivanom (4). Klinci jednostavno uživaju nositi dresove hrvatske reprezentacije na crveno-bijele kockice, Gabriella priča islandski, engleski i hrvatski. I kaže da joj je Hrvatska super, bolja i draža nego Island. Obožava bakinu kuhinju, a zaljubila se i u moje male kućne zvijeri koje je hranila keksićima Whiskasa. Odmah smo se sprijateljile, bila je to ljubav na prvi pogled. Oduševila me mala vikingica svojim veseljem i energijom, i velikim nebesko plavim očima koje se smiju ispod pramenova plave kose. Prekrasno malo biće, sklono zafrkanciji. Šteta što se nismo imali prilike više družiti.

Danas počinjem čitati "Snijeg" Orhana Pamuka. Držite mi fige da me ovog ljeta pukne kreativa pa da sročim diplomski u roku od dva tjedna nakon iščitavanja i mozganja. Sva sreća da imam divnog mentora koji se veseli mojem radu i kreativnosti, pa mi je to dodatan poticaj da iskoristim sve svoje intelektualno emotivne kapacitete i dam se u pisanje do daske. Kako stvari stoje, bit će to analiza jednog još neprevedenog djela, dio prijevoda i komparativna analiza nekoliko motiva koji mu se provlače kroz više djela.

I tako...uživajte u danu!
ludabluna @ 07:33 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 14, 2008

1.Koliko je sati?
9.11
2.Ime?
Marijana
3.Rođendan?
05.05.
4.Horoskopski znak?
Krava
5.Tetovaža?
Ne još
6.Piersing?
Nosila ga ponosno 6 godina, mladost ludost...
7.Jesi li zaljubljen?
Trenutno ne, a ne znam mogu li to više uopće. Voljeti da, ali zaljubiti se? Hm hm...
8.Sviđaš li se sam sebi iznutra?
Nisam imala prilike zaviriti unutra, vidim samo do one resice u grlu.
10.Jesi li si do sad šta slomio?
Pokoje srce.
11.Pepsi ili Coca cola?
Coca cola
12.Pouzdaš li se u svoje prijatelje?
Da, inače mi ne bi bili prijatelji.
13.Najdraža boja za donje rublje?
Crvena
14.Broj cipela?
39
15.Najdraži tip muzike?
World music, jazz
16.Tuširanje ili kupka?
More
17.Što mrziš?
Kad se ljudi razbacuju riječima, a od djela niti d.
18.Kako se vidiš u budućnosti?
Zrelijom u svim aspektima.
19.od koga ste dobili ovu štafetu?
Putnica je kriva.
20. Tko od vaših prijatelja živi daleko?
Zoki na Novom Zelandu.
21.Tko od tvojih prijatelja misli da ćeš odg.najbrže?
Ne razumijem pitanje.
22.A najsporije?
Svi.
23.Što bi promjenio u svom životu?
Neke stvari kod sebe, radim na tome.
24.Jesi li sretan?
Jesam, neću se žaliti.
25.Najdraža uzrečica
Put do pakla popločen je dobrim namjerama.
26.Najdraža knjiga?
"Buđenje svijesti", Anthony De Mello
27.Čega se bojis?
Gubitka bližnjih.
28.Prva stvar koju pomisliš kad se probudiš?
Homer, daj se makni.
29.Najdraži film?
"Let iznad kukavičjeg gnijezda"
30.Da možeš biti neko drugi,tko bi bio?
Ne pada mi nitko na pamet. Ne bih se mijenjala.
31.Što se nalazi na zidu u tvojoj sobi?
Fotografije, slike Alena Botice.
32.Što je ispod tvog kreveta?
Kofer
33.Gdje bi ti se svidjelo ići?
U Maroko
34.Misliš da će netko odg. na ovaj mail?
Ne vjerujem
35.Za koga si siguran da će odg.?
...
36.Od koga bi volio pročitati odgovore?
Od Anande.
37.Najdraži parfem?
Hugo Boss Woman
38.Sramežljiv ili društven?
Društvena s odabranima
39.Nadimci?
Anahita
40.Bojiš li se smrti?
Ne baš. Bila sam tik do nje, pa se znamo.
41.Što želiš reći osobama koje ovo čitaju?
Zbilja ste mazohisti.
ludabluna @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 10, 2008
Bravo yemayice, pojma nisam imala o čemu ću sljedećem tipkati, nešto me ne ide u zadnje vrijeme, osim slikom.
Dakle, ovako:

Od kad si registrian na index forumu?
Od 2003.

Na kojim podforumima pretežno sudjeluješ?
Na podforumu "Filozofija" i "Duhovnost".

Što voliš osim toga čitati na forumu?
Ponekad povirim na "Forum- prijedlozi i kritike", ali sve manje sam i na matičnoj filozofiji. Izgubila sam volju za forumarenje.

Pod kojim nickovima pišeš ili si pisao na forumu?
Da vidimo, prvo sam bila mary5576, pa anahita, loonatica i ludabluna.

Od kad pišeš blog?
Od 2006.
Prvo je bio loonatica.bloger.hr, pa sam pobrisala taj profil nakon jednog virtualno-realnog razočarenja, ali sam se vratila najesen, i od tada sam tu gdje jesam.

Imaš li jedan ili više blogova?
Ovaj je matični. Putokazi su anahita.bloger.hr i bluna.bloger.hr, na njima ništa ne piše osim linka koji vodi ovamo.

Kada bi mogao bi li promijenio mjesto boravka ili zemlju u kojoj živiš?
Ne znam, razmišljam o tome da odem u Tursku par godina, usavršiti jezik i probati se financijski osamostaliti. Možda upisati i neki poslijediplomski tamo.

Odeš li svake godine na odmor, u neko mjesto izvan mjesta gdje živiš?
Naravno. Barem do svog matičnog škoja, Korčule.

Jesi li do sad posjetio neku stranu zemlju?
Slovenija, Italija, Francuska, Španjolska, Njemačka, Grčka, Turska, Tunis.

Koje bi još zemlje kad - tad volio posjetiti?
Egipat, Tursku malo detaljnije- Kapadokiju, Efes, Pamukkale, Konyu; Siriju i Libanon, Jordan, Maroko, Iran, Peru, možda jednom i Indiju.

Posjećuješ li naše otoke?
Redovito.

Jesi li jahala na konju, devi, magarcu...?
Na konju i na devi. Jednom i na magarcu ali samo za potrebe fotografiranja kad sam imala 6 godina.

Voliš li životinje?
Da, naročito mačke- od kućnih do velikih divljih. Posebne su. Dobro, i psi su isto dragi, zečevi su slatki a deve su me isto oduševile mirnoćom i dobrotom.
 

Štafetu predajem:
buda, ananda, amat, lucija, dijete, sluje, nevia
(ako žele, naravno)
ludabluna @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 6, 2008








ludabluna @ 06:19 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 2, 2008
Izašle smo sinoć van nas četiri ženskice, ja (32), N. (44), mama (58) i M. (67) na druženje i kulturno uzdizanje. Imala sam i što vidjeti, pola Zagreba se slilo na Šalatu, sve starozagrebačke grose s natapiranim frizurama i njihovo mlado hohštaplersko potomstvo u štiklama također je pohrlilo čuti milozvuke arija poznatih opera. Baš mi je bilo zanimljivo ih promatrati, onakve upicanjene kako se penju po golim betonskim tribinama i sjedaju na njih u svilenim suknjicama. Djedice su bili pravi džentlmeni pa su bakicama pružali ruku da se lakše uspnu po strmim stubama. Ljubav na djelu ili samo dobra scenografija za javnost? To znaju samo oni.
Bilo je ekipe koji su se i cijelo vrijeme jako dobro zabavljali, upao mi je u oko jedan par iz najgornjeg reda na tribini. Toliko su mi bili slatki i simpatični, cijelo vrijeme su se grlili, došaptavali i komentirali, smijuljili kao neobuzdana djeca, prepuni vedrine na kojoj bi im pozavidjeli i puno mlađi. Bili su to ljudi u svojim pedesetima.

Interesantno je tako sjediti u gomili. Svašta i svakoga se može vidjeti, pa tako i likove iz nekih prošlih dana. N. je vidjela svojeg bivšega s kojim je prekinula prije par mjeseci i sva se počela tresti. Ruke su joj drhtale kao u alkoholičara koji prolazi delirium tremens. Mislim da joj je prisjeo i koncert i izlazak i čitav taj dan. Bila je doslovno izvan sebe.

Da stvar bude zabavnija, uskoro sam i ja ugledala jednu ćelavu ispijenu prozirnu spodobu koji me neodoljio podsjetio na vampira Ernesta (sjećate se tog crtića?). Bio je to gospodin A. s kojim sam bila u vezi osam mjeseci, prije 4 godine. Izgledao je bolesno i baš loše. Naravno, kasnio je sa svojom 20 godina mlađom pratiljom pa su ostali stajati jer mjesta više nije bilo, našto se ljutito meškoljio u mjestu. Odvrtio mi se film unatrag i sama sebi sam se učinila tada prilično glupom i očajnom pošto sam se družila s tim bićem koje me je sada podsjetilo na šišmša. Što je najgore, zbog njega sam bila odbila jednog predragog dečeca koji me je zaista volio i htio biti sa mnom. Veza ionako nije štimala i pukla je brzo, ali znate svi onu dobro poznatu činjenicu da čovjek malo oglupavi kad se zaljubi. E, pa bila sam baš glupava i tolerirala svašta što i nije trebalo, znakovi na koje mi se trebao upaliti alarm su me bombardirali posred čela, a ja ništa...dok mi jednog dana nije prekipjelo. Bio je on jedan od onih koji te jedan dan grle i ljube i zahvaljuju svemiru što te poznaju, da bi drugi dan izvodili ljubomorne ispade i scene. Izgleda da se čovjekova narav s godinama sve jasnije ocrtava na licu, pa me eto nije začudila vampirska pojava.

Ljudska ljubav je jedna vrlo prolazna i potrošna kategorija. Ništa stalnog za što bi se čovjek mogao uhvatiti sa nekom sigurnošću.

Inače, Tomislav Mužek predivno pjeva. S toliko lakoće, topline, radosti, toliko jasno i bez greške, da mi je večer ipak bila ugodna, iako nisam uspjela vidjeti niti jednu zvijezdu od zagrebačkog smoga. Ako imate prilike, poslušajte ga uživo. Ja sam se ježila dok sam ga slušala. A osim toga i prilično je zgodan, tako da je sveukupni umjetnički dojam za 10.



ludabluna @ 15:26 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.