Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog - travanj 2008
utorak, travanj 22, 2008
Jučer su u Zagrebačkom kazalištu lutaka gostovale cure iz New Yorka, iz plesne skupine Bellyqueen Dance Theater. Meni je kao početnici u tim vodama bilo jako zanimljivo promatrati kako plešu plesno obrazovane majstorice, i bila sam fascinirana. Takva divna senzualnost, gipkost, elegancija i lakoća pokreta, mimika i dinamičnost ostavili su me bez teksta. A tek kostimi... nevjerojatno kako su elegantni i maštoviti. Cure su plesale nekoliko koreografija, i prvi put sam vidjela kako izgleda ples sa lepezama, sa velom, sa štapovima, sa činelicama na prstima, a naravno plesao se i klasični trbušni ples, oriental solo kojega je izvela vrhunska plesačica Amar Gamal.
Cure su u drugom dijelu nastupa pokazale i kombinaciju trbušnog plesa sa hip hopom, pa čak i afro disco kombinacijom.
Jako su mi bile simpatične i gošće večeri, zagrebačke djevojke koje pod vodstvom Mayale Bracha uče indijski klasični ples kathak.
Samo par fotkica iz predvorja kazališta, u kojemu je bilo organizirano druženje sa zvijezdama večeri nakon nastupa. Bile su izuzetno pristupačne i simpatične, za svaku pohvalu! Eto, bacite oko i uživajte!






U gužvi i gunguli oko zvijezda smijuljim se skupa sa svojim instruktoricama trbušnog plesa
ludabluna @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 16, 2008

Ayvalik, naravno. Čak ima i macu koja drijema na zidiću.
ludabluna @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 14, 2008

Nema turban ni sablju, ali ima lepezu, što isto dobro dođe na +40 C!
ludabluna @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008
Turci su doslovno ludi za zapadnjakinjama i strankinjama uopće. Još ako su plave i zaobljene na pravim mjestima, kao recimo moja malenkost, situacija postaje vrlo opasna i napeta.
Dakle, kad god sam bila u Turskoj, imala sam veseli broj udvarača i baritelja, i nije mi uopće bilo dosadno. Samo što nakon dosadašnjih iskustava s Turcima pušem i na hladno, što se orijentalaca tiče. Konkretnije, domaće je domaće i tu nemam nikakvih dvojbi oko izbora, i to iz nekoliko razloga.

Prvo- Turci su me shvaćali kao avanturu, to jest nije tu nikad bilo jačih dodirnih točaka za kreirati neku konkretniju vezu čemu sam oduvijek težila, pa tim njihovim pokušajima zavođenja nisam nikad davala preveliku težinu ni važnost.
Drugo- i ovih par primjeraka s kojima sam provela neko kratko ali burno vrijeme nisu se pokazali kao kompatibilni partneri na seksualnom području. Ne, to nema veze ni s veličinom, ni s tehnikom, već s onime što čovjek ima u glavi. Konkretnije, ima veze sa islamskim svjetonazorom kojega su oni upili skoro sa majčinim mlijekom. Naime, ne znam koliko vam je poznato, u islamu postoji vjerski propis koji ljude obvezuje da se tuširaju i peru kosu netom nakon seksa. I sad si zamislite da nakon divnog orgazma umjesto maženja i ležanja jednog kraj drugog u miru božjemu, dotični u roku od nekoliko sekundi odjuri ravno pod tuš, kao da se upravo izvukao iz blatne kaljuže. I normalno da to tako nije moglo funkcionirati, pošto sam imala osjećaj kao da sam ga uprljala ili onečistila. Bliskost se na tim temeljma nije mogla graditi.
Dobro, priznajem da vjerojatno generaliziram, pošto zasigurno ima i mladih liberalnih Turaka koji nisu zadojeni vjerskim pravilima koja bi im se petljala u seksualni život, ali meni je očito tako pao grah pa sam nalijetala na baš takve primjerke.

Nisu niti Turkinje izuzete od tih vjerskih standarda koji omogućuju dominaciju muških u familiji, one bi u pravilu trebale u brak ulaziti nevine. Velika većina uspije u tome, ali ja to smatram jednom velikom paradom licemjerja, pošto su ta nevinašca prije braka isprobala sve ostale vrste seksa, od oralnog do analnog, i znaju jako dobro kako u potpunosti zadovoljiti jednog prosječnog muškarca.
I zato mi se zgadio život kad mi je prijateljica Asli pričala na kakvu je društvenu osudu nailazila kod svojih vršnjakinja na faksu kojima je ispričala da je spavala se dečkom kojega voli i s kojim je u vezi. Gotovo su je izopćile iz svog društva, dok su istovremeno brijale s tko zna kime. Proradile su ljubomorice i potisnute frustracije.

A kad u pola tri u noći prošećete Istiklale ulicom u centru Istanbula, gdje se nalaze većina noćnih klubova, barova, kafića; kad malo prošvrljate tom žilom kucavicom grada koji nikad ne spava, vidjet ćete potpuno i pravo lice Istanbula: gayeve koji šeću zagrljene od jednog gay kluba do drugoga, fenomenalno upicanjene i vrhunski našminkane transvestite koje morate dobro pogledati da biste skužili da to ustvari nisu izuzetno zgodne žene, ljude u potrazi za konzumentskom zabavom u svim njezinim nijansama i oblicima. Zagreb je jedna obična malograđanska šminkerska selendra, to mi je tek tamo postalo kristalno jasno.

I tako. Jesam li Vam još što ostala dužna? Ima li kakvih pitanja?
Da, obrezani su. Ne, nije mi smetalo. Ako njima ne smeta, a što će onda meni...
I to bi bilo to, ukratko. 

P. S. Izjava jednog tipičnog Turčina: "For a turkish guy, having a western woman is like driving a Ferrari!". Hvala Seadeti na ovome sočnome detalju!
ludabluna @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2008
Nema smisla pisati o Turskoj, a da se ne dotaknem i hrane. Bila bi to blasfemija. Jer, u Turskoj čovjek zaista može ugoditi nepcu do mile volje. To je pravi raj za hedoniste i gurmane.

Turska kuhinja je ustvari mediteranskog tipa, u njoj prevladava mnoštvo povrća pripremljenog na najrazličitije načine, često u kombinaciji s mesom ili ribom. Velike plantaže voća i povrća nalaze se u južnijem dijelu Turske, i oko Dardanela, odakle dolaze najfinije breskve koje sam u životu jela.

Za doručak se obično jede svježi kruh sa slanim bijelim sirom (beyaz peynir, vrlo sličan feta siru), rajčicama, svježim krastavcima, te crnim ili zelenim maslinama. Nezaobilazan je i crni čaj koji se pije iz malih šalica u bilo koje doba dana.
Ručak sam voljela započeti čorbom, gustom juhom od sitno mljevene leće, u koju se usipa malo sušene metvice kao začin.
A dalje, kuda koji, mili moji...poznate su i brojne meze, namazi od sira, pečenog patlidžana i inih delicija koji su dobar uvod u glavno jelo. Jedino čega nema na meniju je svinjetina. Ali uz sve ponuđeno, vjerujte mi da mi uopće nije ni pala na pamet.

Najbolje je ne pretjerati i obavezno ostaviti još mjesta za desert, jer slatko je tamo prava mala bakanalija.
Svejedno da li se radi o baklavama kojih ima mnogo vrsta, bilo od oraha, bilo od pistacije, nebrojenih vrsta rahat lokuma, slastica od ukuhane riže sa suhim voćem (sutlač), pudinga od pilećeg bijelog mesa (tavuk gögsu), ili famoznog profiterola (minijaturne princes krafnice u umaku od tamne čokolade)- jednostavno je šteta sve to ne probati.

Moram još svakako spomenuti i turski fast food, nezaobilazni döner kebab, pa bureke od mesa, špinata, krumpira, i jednu finu deliciju zvanu gözleme koja se pravi od tanko razvučenog i pečenog tijesta (durum) u koje se zatim umota nadjev, bilo od brojnih vrsta sireva u kombinaciji sa začinskim biljem, ili umakom od rajčice, ili malim hrenovkicama...postoji čak i varijanta kebaba koji se sa salatom i paradajzom stavlja u durum tijesto i zamota kao malo deblja palačinka, to je isto jako fino, povoljno i zasitno.

Ali da ne ostanem samo na riječima, eto i slikovnog materijala. Nemojte ovo gledati gladni.


Kako se točio šerbet


Ponosni majstor Usta i njegov kebab


Pileći kebab


Luce i Bluna mlate po kebabu, a iz izloga ih gledaju lokumi i baklave


Teta pravi gözleme


Ulični grill


Bosporska riba na obali Bospora


Rahat lokumi


Za desert- voće

ludabluna @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, travanj 4, 2008
Da nema Bospora, Istanbul bi bio zagušen i nepodnošljiv. Bospor mu daje svježinu ljeti, i smiruje, iako je i sam ustvari jedan vrlo dinamičan prolaz od Mramornog do Crnog mora. Zanimljivo je sjediti u maloj čajani uz bosporske vode kod pristaništa na Bešiktašu, i promatrati brodove kako prolaze, male čamce, ribarske koče, brodove TDI (državno pomorsko poduzeće), velike kontejneraše i tankere koji prolaze svojim putem prema Crnome Moru. A još je ljepše ljeti sjesti na brod i otisnuti se iz gradske vreve i gužve na pristaništu Eminönü, i uživajući, uz nezaobilazni čaj i pogled na staru gradsku jezgru sa Ajom Sofijom i Plavom džamijom, ploviti prema sjeveru. Plovidba do ušća u Crno more traje tri sata, te se u zadnjem selu radi pauza za ručak.

Danas je Istanbul ogroman megalopolis, nekada su se uz Bospor nalazila samo ribarska sela. Danas su od njih ostala samo imena pojedinih četvrti, kao Ortaköy (Gornje selo), Yeniköy (Novo selo), Arnavutköy (Albansko selo). Inače na vodama Bospora razvila se posebna kultura stanovanja, osmanski velikodostojnici, paše i veziri gradili su uz Bospor svoje ljetnjikovce i vikendice, takozvane yalije, od 16. stoljeća pa do propasti Otomanskog carstva krajem 19. stoljeća. Bile su to kuće u početku drvene gradnje, sa istaknutim središnjim dijelom na konzolama, koje su nosile dekorirane prozorske otvore. U samom prizemlju bio je polukružni otvor spremišta za čamac. To je bio život uz vodu i na vodi, slično kao i kod ljetnjikovaca dubrovačke vlastele u Dubrovačkoj Republici. Nažalost malo yalija je ostalo sačuvano sve do danas jer su mnogi od njih stradali u požarima.

Danas se na obalama Bospora mogu vidjeti takve luksuzne vile da čovjeku pamet stane. Naši Todorići i Kerumi mogu samo sanjati o nečemu takvome. Uz njih su obavezno privezani i gliseri, jer život uz vodu se i dalje nastavlja i njeguje poput tradicije.

Ako ikada posjetite Istanbul, nemojte propustiti taj doživljaj vožnje po Bosporu, morski slalom od Evrope do Azije i natrag, uz miris soli i crnog čaja.

P.S. Fotke su iz 2000. i 2001. godine, skenirana analogija, što znači- morat ću ponoviti sve ovo.


Pogled na Bospor


Bosphorus Bridge, povezuje Evropu s Azijom


Na brodu


Koče i ribari


Da, i ovo još plovi...


...kao i ovaj mali


Na Bešiktašu


Bosporski suton


ludabluna @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.