Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog - ožujak 2008
nedjelja, ožujak 30, 2008
Nema onoga koji nije čuo za staru izreku: "Prođeš pored nekoga kao pored turskog groblja". Kao, nit 'ga vidiš, nit' ga želiš pogledati, a kamoli mu posvetiti svoju dragocjenu pažnju.
U mome slučaju to nije bilo tako. Turska groblja su posebna, spokojna, tajanstvena, mistična i prelijepa mjesta, svakako vrijedna pažnje. Za mojih putešestvija po Turskoj ljeta gospodnjih 2000. i 2001. posjetila sam ih nekoliko, i fotografirala tada još analognim starim ruskim Zenithom.

Najreprezentativnije je groblje blizu džamije Suleymaniye, najveće džamije na monumentalnome mjestu s kojega puca pogled na Bospor i na Zlatni rog, arhitektonskog remek djela Mimara Sinana, najvećeg majstora arhitekture i kreativnog genija iz razdoblja vrhunca slave Osmanskoga carstva. Sama džamija dobila je naziv po Suleymanu Veličanstvenom, koji je drmao Evropom i proširio Carstvo do svojih najzapadnijih granica- stigli su čak do Beča. Po njegovom nalogu i njemu u čast je sagrađena, kako bi se u njoj očitovalo veličanstvo i sjaj imperija.
Suleyman je pokopan u klasičnoj grobnici na tome groblju, a tadašnji velikodostojnici i uglednici bili su pokapani u njegovoj blizini, što je također bio i znak društvenog statusa.


Groblje Suleymaniye





Osmanlije su ustvari vrlo jednostavno obilježavali mjesto pokapanja, samo jednim nadgrobnim spomenikom- nišanom, duguljastom kamenom pločom koja je obično bila ukrašena stihovima iz Kurana ili cvjetnim intarzijama. Na vrhu ploče nalazili su se ili cvjetni buketi kod žena, ili razne vrste fezova kod muškaraca, što je govorilo nešto i o njihovom društvenom statusu.

Broj cvjetova u buketu na vrhu nišana govori nam o tome koliko je ta žena imala djece. 

Natpisi su pisani arapskim pismom, na arapskom i osmanskom jeziku, pa mi je čitanje bilo otežano i zbog korištenja posebne dekorativne vrste arapskog pisma, tako da sam uglavnom šetala, upijala mir i razmišljala o životima tih ljudi koji su nekad stoljećima prije tamo šetali, živjeli, voljeli i bili voljeni. Jer, to je jedino bitno, što ostaje...







Zrake sunca se igraju u miru


Grob žene


Rose is life


A od svih, najtajanstvenije mi je bilo staro derviško groblje blizu najstarije tekije u gradu, u četvrti Galata. Tamo su nišani vrlo jednostavni, bez ukrasa i cvjetnih intarzija, samo sa raznim oblicima derviških kapa pri vrhu. To groblje je prilično sjenovito, pod prastarim krošnjama platane, nišani su se već nakrivili i svaki strši u svome smjeru. A najfascinantnija stvar je ta što na tim grobovima mirno drijemaju- mačke.

I to kakve mačke...jedna me bila skenirala pogledom, kao da me je čitala od glave do pete. Osjetila sam da je to jedno takvo moćno prastaro stvorenje da sam se naježila. I bila bih totalni idiot da sam joj rekla nekakvu  glupost u stilu "mic mic", vjerujem da bi mi se u tom slučaju prijezir cijelog svemira spustio na glavu. Zato sam se samo dostojanstveno i polako povukla s tog posvećenog mjesta i ostavila reinkarniranog derviša da spokojno čuva svoju baštinu.

I zato, budite oprezni i s respektom šećite po starim grobljima. Nikad ne znate tko vas može promatrati.
 
Na grobu derviša drijema mačka
ludabluna @ 03:22 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 25, 2008
Još malo analognih iz pretpovijesti. Ayvalik, gradić na Egejskoj obali, pun starih kuća građenih u grčkom stilu, mirnih uličica, mjesto u kojemu vrijeme teče vrlo polako...













ludabluna @ 11:59 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 24, 2008
Kad me već ne puca kreativa, eto par starih skeniranih, iz doba analogije. Nastale su tijekom 2001. i 2003. godine za vrijeme mojega švrljanja po Turskoj. U igri su bili stari ruski Zenith i Nikon, danas obojica u zasluženoj penziji. Uživajte!

Street life, Istanbul














ludabluna @ 16:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, ožujak 21, 2008
Dragi moji, prazna sam kao probušena kamionska guma. Zato me baš nema, osim sličicama.
Želim vam svima ugodne i ispunjene blagdane! Sjetite se povremeno onoga što je Isus govorio i kako je živio. Ne morate praviti ceremonije od toga. Možda eventualno francusku salatu, pa me pozvati da usporedimo.

Pusa od mene!
ludabluna @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 16, 2008




ludabluna @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 10, 2008
ludabluna @ 17:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 6, 2008




ludabluna @ 20:27 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 3, 2008





ludabluna @ 19:47 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare



ludabluna @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.