Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog - veljača 2008
četvrtak, veljača 28, 2008
Odoh ja brati šparoge na jug. Ali povirit ću vas, tu i tamo.
ludabluna @ 20:10 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, veljača 26, 2008
Kako sam se navukla...prestrašno! Kao da sam upala u 1001 noć. I baš mi je dobro. Pozdrav mojim dragim curama! Ovako ćemo i mi jednoga dana, još malo dok se razgibamo, i dok meni naraste kosa.
ludabluna @ 00:58 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, veljača 22, 2008
Što je? Što blejiš u mene, frajeru?
Umislio si da je reflektor...
Kroz prozor, pa hop na krevet!
Gdje je tu respekt? A moja intima?

Što je?
Još se i ceriš?
Dat ću ti ja taj kez za uho!
Smijulji se nekome drugome.
I ostavi me na miru.

Daj mi spavati!

ludabluna @ 23:30 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 20, 2008
A što bi radio? Mijenja svoj pogled na svijet i stvarnost, upija gungulu i gužvu grada, vozi se u žutim taksijima, osjeća ritam života i piči po jazz klubovima. O, to bih i ja vrlo rado, samo da se mogu vratiti u zlatne četrdesete, pa da slušam Louieja Armstronga i ekipu...

Dakle, nije bio lud taj naš Holandez. Nešto mu se preokrenulo u glavi i iz njegovog pogleda na svijet i stvarnost tada nestaje crnilo svake vrste, pa tako i ono u njegovoj paleti. Fino mu je sjela Amerika.




Naime, ovdje je riječ o slikaru Pietu Mondrianu, koji je osmislio najstroži sistem apstraktnog slikarstva još za svoga boravka u Nizozemskoj. Vjerujem da su svima vrlo dobro poznate njegove geometrijske kompozicije plavo, crveno i žuto obojenih polja omeđenih crnim linijama, koje plohu slike dijele u pravokutnike i kvadrate.



Stroga jednostavnost čitavog tog svemira u američkoj fazi transformirala se u jednu dinamičnu i veselu igru boja, titraja i pokreta. Something completely different! Kažu da je tim zadnjim ciklusem želio prikazati ritam i puls grada, žuta simbolizira yellow cab i njegova svjetla. Puno prozračnije i lepršavije, dinamičnije nego prije. Također kažu da je slikao slušajući jazz.
Zato se taj njegov posljednji ciklus i naziva Boogie Woogie.


Piet Mondrian, "Broadway Boogie Woogie", 1942.


The Museum of Modern Art, New York
ludabluna @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008
Bio je ovo vrlo zanimljiv vikend. Svašta je isplivalo do praga svijesti, iznenadilo me logičnošću, jednostavnošću, a i samom činjenicom da ja to nikada dosad nisam primjetila, niti povezala.

Naime, riječ je o meni i mojem odnosu s muškim rodom. Cijelo vrijeme se tu vrti jedna matrica, različiti ljudi a gotovo isti princip koji se ponavlja godinama. Riječ je o tome da se ja gotovo uvijek navežem/zbližim/zaljubim u one koji su mi iz nekog razloga nedostupni- bilo da imaju još nekoga, ili su u nekoj čudnoj životnoj fazi kada nisu spremni ili dovoljno zreli za vezu (pa im nakon mene gotovo redovito naiđe ona prava). I ja redovito imam drame oko toga, otvorim se uzalud, pa poslije lupam glavom u zid. Šmrc, buuu, zašto ne ide...
A ustvari ih sama biram, kao da ih nanjušim, upravo takve. Blesavo, zar ne? Iracionalno. Trik je u tome što ja to radim nesvjesno, ta tko bi bio lud da mazohistički radi konstantno krive izbore?

Pa sam se upitala zašto je to tako i počela malo čeprkati po prošlosti, išla sam do najranijeg djetinjstva koliko sam se mogla sjetiti. I shvatila sam da je tu veliku ulogu u formiranju matrice imala uloga mojeg tate, to jest njegov izostanak i nedostupnost u mojemu životu, kao prvo zbog njegovog zanimanja (pomorac), a i zbog činjenice da su mi se roditelji rastali, pa ga nije bilo, osim za ljetne praznike, ali i tada se manje bavio mnome jer je ganjao svoj život i zabavu.
Tako sam ja upila tu mušku ulogu kao nekoga tko je uvijek na granici odlaska, tko se ne prepušta jer ne zna/boji se/neće. Znači, ništa stabilnog, bez povjerenja, sigurnosti, prisnosti, površno i daleko čak i kad je blizu. Prilično zeznut model, zar ne?
Hod po rubu. Igra živaca. Neizvjesnost. Toplo/hladno. Odlasci, nedostajanje, praznina. Ja sama sa svojom čežnjom.

I tako godinama.
Dobro, ne bih htjela da sad ispadne kao da svog oca okrivljujem za sve moje ljubavne promašaje u životu, to bi zaista bilo glupo, ali činjenica je da je ostavio upravo takav trag koji se očitovao u mojem kasnijem biranju partnera.

I sad vidim da mi ta matrica ide na živce jer mi nije donijela baš puno radosti u životu, jer većinu vremena sam provela u nekom grču. I pitam vas ja, mudri moji blogeri, što vi mislite, kako je to moguće promijeniti? Kako iz sebe iskorijeniti naučeni model ponašanja i biranja ljudi s kojima bih dijelila život? Mislim da je velik i važan korak taj što sam to osvijetila, a kaj sad s tim?
Tu bi sad trebala uskočiti neka tehnika, autogeni trening ili nešto slično. Možda čak i dobra psihoterapija, ali pomalo se pribojavam toga da netko drugi čačka po meni iz straha što će sve isplivati, bez moje kontrole. Više volim biti svoj vlastiti arheolog. Nazovite me control freakom, i nećete puno promašiti.

Slušam pažljivo vaše savjete i iskustva, što ste vi napravili kad ste osvijestili takve obrasce ponašanja kod sebe, kako to svjesno krenuti mijenjati? Posebno me zanima mišljenje yemaye, amata i lucije, a onda i svih vas ostalih koji me pratite a mislite da imate nešto pametno reći na ovu temu.

Vole vas ja!
ludabluna @ 13:46 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 18, 2008

...sa šlagom, poput kupole ruskih crkvi...

Tko pogodi gdje je ovo snimljeno, vodim ga/ju tamo na rundu. 
ludabluna @ 16:34 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, veljača 16, 2008
Vrtim se ukrug
I svaki put se ugrizem za rep
U labirintu vlastitih očekivanja
I žudnji

Jebeš nadanje
I čežnje
Spuste te tri metra ispod
I opet lupiš glavom u zid
Bolno
Tupo

Prazno
.
ludabluna @ 09:38 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 14, 2008
Još jedno. A ja još single. Ali nema veze, čestitala sam si s jednim opičenjakom netom nakon ponoći i nacerekala cijelome tom apsurdu. Hvala ti, prijatelju!
A vama svima koji ste zaljubljeni, nekad bili, a i oni koji ćete to tek postati- e, pa sretno vam Valentinovo!

Ja vas volim!
ludabluna @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 11, 2008
Intenzivira se nelagoda, muka u želucu je prisutna na samu pomisao odlaska na adresu Ivana Lučića 3. A vrijeme je za ubaciti prijavnicu. Doći tamo unatoč tome što su tamošnja lica desetak godina mlađa od mene, a asistentica samo četiri. Ispit je zadnji, gromada koju rastežem godinama. I mrzim se, i gadim se samoj sebi zbog toga što se osjećam kao Sizif pred nečim što djeca rješavaju bez problema.

Niti se više vidim u tome. Idu mi na jetra mudroslovljenja i prekenjavanja povjesničara umjetnosti koji se bave suvremenom umjetnosti, mrzim "Transfer", zakulisne igrice po zagrebačkim muzejima, centre moći i sitna podmetanja, napuhana imena i pedigree.

Ne prepoznajem samu sebe, jer prije desetak godina nisam željela baš ništa drugo osim toga, i borila sam se rukama, nogama, zubima i pameću da se vlastitim snagama, bez veza i vezica upišem na željeni faks. A danas, po dolasku na isti, prva stvar koju moram napraviti čim stignem do zgrade jest otići ravno u wc, jer me protjera od muke.

Nije smiješno. Ja sam teta student. I imam problem.
Usporila me glupa odvratna boleština, vlastita plašljivost i inertnost, i vrijeme me polako pregazilo.
Ustvari grickam samu sebe.

I zlo mi je.
ludabluna @ 20:29 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
petak, veljača 8, 2008
Grizem.
ludabluna @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 7, 2008
Danas sam uspješno prespavala svoj prvi iskrički date.  
Jadan, mora da je prokleo iskricu, žene, mene i pola moje familije čekajući me na trgu kod sata tko zna koliko dugo. I ispostavilo se da mi je lik ustvari dao broj nepostojećeg mobitela (nisam baš tolika kučka, zvala sam ga da me ne čeka, ali bez uspjeha).
Shvatila sam da mi se ustvari uopće ne ide na kave s nepoznatima. Neću, i gotovo. Hoću chatati do besvijesti i cerekati se kojekakvim glupostima i uletima. Našla sam par simpa ljudi s kojima mogu brbljati, i to mi je zasad sasvim dovoljno.

Želim zaželjeti nekoga upoznati, a za to mi nije dovoljan običan formular prepun glupih pitanja sa na brzinu sklepanim odgovorima. Niti ikakva slika, ma da je ne znam kako zgodan.
ludabluna @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 6, 2008
Ovo je bolje od bilo kojeg vica! Danas sam plakala od smijeha pet minuta. Evo, pa makar se cvrčila u paklu sa ostalim hereticima i blasfemičarima plus svjetlonošom:
ludabluna @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare

ludabluna @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
Vidim da su me stavili u taj cirkus, pa svim glasačima unaprijed zahvaljujem na pažnji i glasovima.
Inače baš ne obraćam pažnju na to, osim ukoliko u konkurenciji nije netko meni drag, pa ga kliknem. Ali hajde, neka se ljudi malo zabavljaju.
Kruha i Blogera!
 
ludabluna @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
utorak, veljača 5, 2008
Da, da, drage moje. Nismo više cvjetići neubrani.
Face nam se objesile, i ne samo face. Još štošta ne odolijeva sili gravitacije kao nekad. Polako se već biraju kremice protiv bora. Malo smo teže nego prije desetak godina, okruglije na kritičnim točkama.
Pih!

Zato smo mudrije, zrelije, pametnije. Kao, znamo što ćemo sa sobom u životu. Kao, iskristalizirali su nam se ciljevi i polako gradimo karijeru. Kao, znamo što želimo od sebe i od zanimljivih nam primjeraka muškog roda. Kao, dobro nam je. Navodno se bolje osjećamo u svojoj koži i znamo si udovoljiti. Isto tako bismo vrlo dobro trebale znati na što možemo, i na što ne smijemo nikako pristati. Gdje su granice naših kompromisa. Do koje mjere se možemo ispružiti. Što dati, kako primati.

E, pa ja još uvijek ne znam sve te stvari. Većina mi je potpuna enigma. Još se otkrivam i tražim, ispitujem granice, i otkrivam sebe, druge...i još uvijek imam prištiće kao neka tinejdžerka.

O tempora!

ludabluna @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.