Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog - prosinac 2008
ponedjeljak, prosinac 29, 2008
Je li pametnije od nas? Donosi li zrelost i mudrost, ili se za to trebam izboriti sama, noktima i zubima?
Liječi li? Tako barem kažu. Samo prekriva debljim slojem prašine, kažem ja. Možda donese nešto lijepo, novo, svježe, otvoreno, novi zavoj spirale, nove lekcije, možda koje ponavljanje neutvrđenog gradiva...dodir srca? Zagrljaj? Vidjet ćemo, rekli su slijepci.

Ne razumijem vječnost. Mogu shvatiti njene male djeliće, jedan okretaj oko sunca, vlastitu preobrazbu tijekom njega.
U iščekivanju novoga upijam mir i radujem se novim susretima.

Budite mi dobro i radosno!

ludabluna @ 23:06 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 25, 2008
ludabluna @ 03:08 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 21, 2008




ludabluna @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare






ludabluna @ 16:50 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 18, 2008
Osjećam da se nešto zbiva sa mnom u zadnjih mjesec dana, i to dosta intenzivno...otkako sam upalila prvu adventsku svjećicu, tolika se radost uselila u mene, baš sreća, onako titrava i uvijek prisutna, blaženstvo ne silazi s mene. Baš osjećam neku mekoću koja tu nije bila prije, sve se to nekako iskristaliziralo nakon jedne faze uzburkanosti i prolaska kroz razna emocionalna stanja u vrlo kratkom vremenu krajem studenoga.
Iako već danima pada kišica, nemam se potrebu zbog toga prekriti dekom preko glave i čekati da prođe, već izlazim van s radošću u nova druženja, i tresem kišobran dok kapljice frcaju uokolo.
Neki nježan mir se nastanio u meni, mekoća i toplina, prihvaćanje s radošću i sreća radi spoznavanja blagoslova kojima sam podarena...i to mi je najljepši mogući božićni poklon.
Sretna sam, na jedan spokojan i postojan način. I ne pamtim da sam tako nešto ikad prije doživjela.

Hvala ti, Bože!
ludabluna @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 16, 2008
Dugo već kuham ovaj post i nikako da ga skuham. Prvenstveno zato jer sam prilično neiskusna, što se praktičnih stvari tiče, nisam dublje ulazila u istočnjačke mantre i meditacije, a kopka me nešto. Jučerašnji tekst o kreaciji materije iz raznih oblika energije me baš fino pogurnuo. Pa eto, nabacit ću ponešto i otvoriti pitanja, a vi dragi moji duhovnjaci ponudite mi odgovore iz vlastitog iskustva.

"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj".


Što je Riječ? Zvuk? Vibracija koja kreira materiju? Sve postade po njoj.
Je li materija odvojiva od vibracije, očitovanja energije, ili je to Jedno?

Ne znam da li znate za jedan eksperiment iz fizike koji proučava vezu između zvuka, materije i fizikalne stvarnosti. Radio ga je gospodin Chladni, otac moderne akustike, 1787. godine. Čak i davno prije otkrića kvantne mehanike smatralo se da svijet prožimaju valovi, te se pokušavalo te valove i prikazati vidljivima. Chladniju je koristeći vrlo jednostavnu aparaturu to i pošlo za rukom, eksperimentalno pokazavši da tanke ploče i membrane rezoniraju na određenim "modovima" titranja. Da pojednostavim- na metalnu ploču se nasipa pijesak koji, dok ploča titra pod određenom frekvencijom zvuka, stvara zanimljive slike isprepletenih linija:

 

A ovako to izgleda u praksi (stišajte zvučnike ukoliko vam zvuk postane iritantan):



Zanimljivo, zar ne? Pa sad se ja pitam, kako li svatko od nas vibrira, na kojoj smo frekvenciji kao individue, i kao kolektiv, globalno gledajući. Često se koristi izraz "nismo na istoj valnoj duljini" za nekoga tko nam baš nije najnaj po stavovima, mišljenjima, pogledu na svijet. E, pa to je doslovno tako.

Sad se vraćam na one ključne pojmove iz prethodnog članka,  Zahvalnost i Ljubav- pa hajdemo malo poraditi na tome, bez obzira na to kojoj vjerskoj zajednici pripadamo, i kakvog se svjetonazora držimo. Ja ću prva krenuti od sebe. Neću više pizditi na blogeru i šokiravati ljude svojim tekstovima oko 2.15 ujutro.  

Molila bih moje drage duhovnjake da mi se nadovežu sa svojim iskustvima po pitanju vibracije/kreacije/materije, naročito one koji su na ti s meditacijama i radom s mantrama. Jako sam znatiželjna. Dajte malo...koje mantre ste koristili, koju razliku primjećujete za vrijeme meditacije i poslije meditacije, po čemu vas to čini kvalitetnijim osobama?
Rado bih čula svjetlotamu, borajskog, anandu, budu, tantru ako kojim čudom navrati, i amata.

Pusa svima, koliko vas ima i laku noć!
ludabluna @ 12:04 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 15, 2008



Inspirativan primjer koliku moć imaju naše misli i osjećaji u kreiranju svijeta jest istraživanje koje je prije petnaestak godina u Japanu proveo Masaru Emoto, dublje se zagledavši u ono što najčešće uzimamo zdravo za gotovo - običnu vodu.

“Na samome početku života, dok smo u obliku fetusa, tijelo nam se sastoji od 99 posto vode. Kad se rodimo, imamo 90 posto vode, a umremo li u dubokoj starosti, tijelo će nam sadržavati oko 50 posto vode. Drugim riječima, tijekom najvećeg dijela svog života postojimo uglavnom u obliku vode," kaže Emoto.

Proučavajući ju, došao je zapanjujućih otkrića. Pojednostavljeno, njegov se eksperiment sastojao u tome da je identične uzorke vode u staklenim bocama izlagao različitim mislima, riječima, glazbi ili molitvama. Potom je vodu zamrzavao te mikroskopski promatrao kako se formiraju kristali. Sa suradnikom Kazuyom Ishibashijem uspio je 1994. snimiti prvu fotografiju vodenog kristala.

Pokazalo se da, ovisno o usmjeravanju određenih misli ili emocija prema vodi, voda različito "reagira" i na neki način mijenja svoju "ekspresiju".  

Voda koja je bila izložena pozitivnim mislima, riječima ili lijepoj glazbi stvara lijepe i složeno strukturirane kristale, oblika snježnih pahuljica. Takva voda ima jednaku strukturu kao i čista izvorska voda. I obrnuto, voda izložena negativnim riječima, emocijama i agresivnoj glazbi stvarala je nepotpune, asimetrične oblike tmurnih boja, poput zagađene vode.

Rezultate svojih istraživanja Emoto je objavio u nekoliko knjiga, a u hrvatskim knjižnicama i knjižarama možete naći dvije: Poruke skrivene u vodi te Istinska moć vode. Njegovo istraživanje i dobiveni rezultati, ma koliko bili osporavani od stroge znanstvene zajednice, pokazuju nešto izuzetno zanimljivo. Voda, kao dio fizičke stvarnosti, reagira na naše raspoloženje, misli i osjećaje!

Ako ono što mislimo i osjećamo može stvarati kristale u vodi, i ako imamo u vidu da većinu Zemlje i našeg tijela čini voda, ne možemo se ne zapitati - na što smo sve u mogućnosti utjecati samo promjenom u razmišljanju, samo pozitivnim stavom i emocijama?!

Zanimljivo je da je najpreciznije oblikovan i najljepši kristal nastao u vodi koja je bila izložena riječima "ljubav" i "zahvalnost". Voda nam možda zaista pokazuje kako bismo trebali živjeti.


 (preuzeto sa Via Positiva)


ludabluna @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
subota, prosinac 13, 2008
Danas sam se družila s još jednom dobricom, divnim dragim kreativnim stvorenjem koje radi fantastičan nakit i piše zanimljive priče. Svakako čitati poeziju i poeovske te proustovske priče...djevojka je zaista majstor riječi!
Moja draga Angela Luca...hvala ti na druženju i vilinkonjicu koji će ove blagdane ukrašavati moje bujno poprsje, hehe...
Grlim te!


ludabluna @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Pošto nam nikako nije uspjelo ispasti zgodnima svima odjednom na istoj slici, onda ću dodati još malo. A čuvala nas je slika Korčule u pozadini!









ludabluna @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, prosinac 12, 2008
Vesele me susreti uživo s dragim mi blogerima, i stjecanje novih prijateljstava. Volim tako upotpuniti sliku i doživljaj osoba koje svakodnevno čitam. Jer, tek tada doživiš čovjeka onakvog kakav jest, i vidiš istinu. U virtuali i na blogeru ima toliko muljanja i spletki, laganja i mazanja očiju, stvaranja lažnih slika o sebi i drugima, da je čovjeku naprosto milo upoznati drage, radosne, jednostavne i plemenite duše. Ja sam se okupila sa njih čak dvoje! Hvala vam, dragi moji Kapljica i Krešo, što ste tu i što ste takvi kakvi jeste, iskreni, otvorenog srca, s puno ljubavi za druge...baš ste mi uljepšali dan i bilo mi je prekrasno družiti se s vama.
Istina, falio nam je još samo jedan mali iz Bitole, milo dijete, koje će nam ući u kadar prije ili kasnije...uvjerena sam u to.
Pusa pohanome od nas troje!


Blaženi među ženama
ludabluna @ 01:34 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 11, 2008
Da malo popizdim, nisam već dugo...pomalo bijesna, pomalo rezignirana zaključujem kako ispadaš kreten ako si dobrica. Time samo u drugima pobudiš potrebu da te zgaze, i da se usude biti đubrad, jer to mogu prema nekome tko je dobar i pristojan...kao, dobrice će to sve prešutjeti i okrenuti glavu na drugu stranu, bit će im oprošteno jer dobrice uvijek opraštaju, kako i ne bi kad su dobre.
Dakle, fuj!
Gadite mi se svi koji se švercate na moj karakter i usuđujete se biti sebični manipulatori, bezosjećajna govanca kojima je stalo samo do vlastitih interesa. Samo izvolite, ostavljam vas u vašim zidovima samoće, ja se po njima više ne mislim pentrati s nadom i iščekivanjem što ću zateći s druge strane. Čemu trud? Za jedno obično "možda"?
Pa izvolite, jebite se, sa štovanjem.
Zaslužujete upravo ono što i sami dajete, nepotpunost, bez odgovornosti, bez topline, sve na rezervi i distanci. Ja takva nisam. Skinite mi se s vrata, nedojebani mamini sinovi puni neiživljenih erotskih fantazija! Mimoiđite me u širokom luku.
Nađite si novi fetiš.
ludabluna @ 02:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 9, 2008
Ježim se
Od tvoga dodira po vratu
Prstima mi prolaziš kroz kosu
Dok ja razmišljam o kebabu
S lukom

Nježno senzualno
Poput rosnih kapi
Tvoj uzdah
Magli mi stakla
Zeiss optike
Luk hrska pod zubima

Uzvraćam poljubac
Pahuljasto meko
Bez feta sira
I ljute papričice
Danas

PMS je daleko

ludabluna @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 7, 2008
Moja srećica se polako gasi.
Prekjučer je još živahno skakutala preko moje glave u potrazi za svojim mjestom na madracu uz krevet, propinjala se i grebuckala me noktićima po nozi dok sam jela, normalno je šetala...dok je jučer već polako usporila, postala opuštena, mlitava i bez snage. Podignem je na rame, ona mi sklizne niz ruku dolje, niti da se propne kao obično, niti da se uhvati za mene. Kao da je netko isisao dobar dio života iz nje, u roku od par sati...
Danas prijepodne je izgubljeno tumarala po stanu, hodala je uokolo bez ideje kamo uopće ide...i ne slijedi me više kao pesek. Kad je primim u ruke, samo se opusti i prepusti, potpuno beživotno, i prede i prede...
Sinoć sam shvatila da ju gubim. Nisam mogla prestati plakati pola sata. Danas mi je veterinar rekao "A kaj da vam kažem? Možemo probati s vitaminskim injekcijama, ali to vam je to. Ide kraju."

Ona je sa mnom od moje četrnaeste godine, više od pola mojega života. Čisto, neiskvareno stvorenje, toliko predano i milo...prava, neuvjetovana čista Ljubav. Takva maca mi se više nikada neće ponoviti. Perla je jednostavno nezamjenjiva.
Znala sam da će jednoga dana doći i ovo, da ćemo se morati rastajati, i da su nam svi trenuci ustvari dragocjeni, ali nije mi zbog toga manje teško. Znam, ona ima već skoro 19 godina, nema zubeke i ne vidi, vrlo je stara, ali opet...to me ne čini manje tužnom.
Vrijeme čini svoje.

Volim te, mazice moja draga!

ludabluna @ 22:34 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.