Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog - listopad 2011
srijeda, listopad 5, 2011
Što da kažem, predivna zemlja i predivni ljudi...fascinantna povijest i arhitektura, divna klopa i slastice, vrhunski međugradski autobusi sa besplatnim wi-fijem, vlakovi koji voze 240kmh, predivno svjetlo i boje...raj za nas koji naginjemo fotografiji. 17 dana, oko 2000 fotografija, puno prijeđenih kilometara, puno doživljaja, od penjanja na brdo gdje je bio centar templara, do umakanja nogu u moćan Atlantik...

Dakle, neke stvari koje su me oduševile u Portugalu:

1. Lisabon- maznu mi novčanik iz torbe na početnoj stanici tramvaja 28, i ja sva u panici pokušavam nazvati banku da mi blokiraju Visu, a mobitel ima uključenu zabranu poziva dok sam u inozemstvu, koja se ne da isključiti, dakle mob mi je neupotrebljiv. Ulazimo u prvi kafić na Alfami dvadesetak min nakon pljačke, i objašnjavam dečku koji radi da su me opljačkali i da trebam nazvati banku, i da mi mob ne radi. Daje mi fiksni telefon bez pitanja. Ja i mama naručimo kavu, i želimo ostaviti novce i za telefonski razgovor. Nije htio uzeti novac za telefon. Kasnije smo mu došli na bakalar.

2. Fatima- kako smo svaki dan negdje putovali i razgledavali okolne gradiće, navečer bi se vraćali umorni i ravno u naš slučajno otkriveni restorančić (menu dana za 4.50 eura) na klopu. Imali su najbolji bakalar a la natas u Portugalu. Zadnju večer konobarica nam donosi poseban kruh koji je doma pekla njezina baka. Bio je divan, i korica mu je mirisala na sušeni pršut.

3. Porto- a) Vlasnica hotelčića nam je puno pomogla noseći nam jedan, pa drugi kofer na drugi kat gdje nam je bila soba. I ponovila je to dok smo odlazile.

              b) Jedno jutro skužim da mi se rasklimao okvir naočala, i da bih mogla izgubiti staklo jer mi je ispao šarafić...izađemo iz hotela i pravac u najbližu optiku. Dolazi lik s osmijehom od uha do uha za pult i ja mu pokazujem da nema šarafića i da je stvar jako klimava, on još pita da li želim da ih još malo dodatno i pritegne, velim ja može. Evo ti njega za tri minute sa sređenim naočalama, i kad sam ga pitala 'how much' samo se nasmijao i rekao- 'da nam opet dođete u portugal' i pružio mi ruku da se rukujemo. Oborio me s nogu tim osmijehom, divna karizma.

4. Hrvatska- dođem doma, upalim komp i vidim na fb poruku od nekog Pedra s Bairro Alta- Vaš novčanik i neki dokumenti su u našem dućanu, Lisabon, adresa ta i ta. Odmah sam ih nazvala u dućančić i javila da sam se vratila u Hr, rekli su da već imaju adresu i da će ga poslati što je prije moguće. Tako, sad čekam poštara da mi donese ukraden novčanik iz Lisabona.  

 I na kraju, najskuplja litra extra virgin maslinovog ulja košta 35 kuna. Uzeli smo dvije litre, a uzeli bi i još više da nismo bili na granici s kilažom prtljage, trebalo je nositi sve te knjige, suvenire, flaše porta za najbliže...

I tako...definitivno ću se vratiti tamo opet.

p.s. Ako znate neki dobar servis za upload fotografija s opcijom pravljenja više foldera, na kojemu bih mogla dobiti kod za linkanje fotki, javite mi odmah. flickr ne dolazi u obzir.

ludabluna @ 11:37 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.