Jalaluddin Rumi
Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.
.
Blog - listopad 2008
petak, listopad 31, 2008
Šetam tako danas Mirogojem, gužve još nije bilo, ali svejedno vidi se da je već sve okićeno cvijećem, plamičci sjećanja spokojno trepere u sumraku, dok izvana dopiru mirisi pečenih kestena. Pronašla sam i Domagojev grob, dečki iz kluba su mu ostavili hokejašku palicu i pak. Nije fer kad ode netko tko još nije ni zaživio, u devetnaestoj godini. Prošla sam i pored groba pilota Stanka koji je poginuo u prvom svjetskom ratu, sa elisom aviona okačenom na nadgrobni spomenik. Ona sad miruje, obrasla crvenim bršljanom.

Zanimljivo je kako neki ljudi imaju potrebu praviti teatar od svojega posjeta pokojnima, pa se s njima svađaju i prepiru...neugodno mi je prisustvovati tim scenama, pitam se gdje je tu mir i respekt, i zašto bih ja uostalom trebala biti nečija publika. Ne volim kad me se stavlja u situaciju nekog suca i kad se od mene očekuje da slušam svakakve nebuloze kimajući glavom iz pristojnosti, kad se moje strpljenje i tolerancija razvlače do krajnjih granica. Mogu razumjeti da je netko i ljut i tužan i ogorčen što je ostao sam bez bližnjih, ali pobogu čemu to pretvarati u cirkus?
Neki ljudi su jednostavno takvi, ne mogu bez drame i napetosti i uznemirenog duha, a ponajmanje bez publike. A meni to ide na jetra.

Po prosječnom sastavu putnika u busu za krematorij primjetila sam da žene očito dulje žive od svojih muževa. Tko zna, možda oni nemaju običaj ići tako često na groblja, ili barem ne u raskokodakanim grupicama.

I za kraj, na ulasku u tramvaj krenula sam prema prvom slobodnom sjedalu, da bi me brzinom munje i stručnim ragbijaškim zahvatom fino odgurnula i tako mladalački i u tri skoka zaobišla jedna vrlo čila i živahna bakica, koja je naravno uvalila svoje cijenjeno dupe na to moje zapikirano sjedalo. Jednostavno je nevjerojatno kako su neki starčići puni poleta kad treba doletjeti do sjedala.
Pretpostavljam da joj je onda slijedio i uzdah olakšanja:  "ehhh, sredila sam mladu gaduru!", ali joj nisam uspjela vidjeti lice.
Šteta.
ludabluna @ 22:45 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 26, 2008
"Zavukavši se duboko u sebe tražeći genija, našao sam govno."

Toma Bebić
ludabluna @ 23:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 23, 2008


Nemojte ovo pokušavati kod kuće!
ludabluna @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 20, 2008
ludabluna @ 07:38 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
ludabluna @ 07:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, listopad 18, 2008
Nagradno pitanje nije za milijun kuna, već za kavu. Tko mi bude odgovorio najuvjerljivije i najargumentiranije, častim ga tim božanstvenim napitkom u caffeu po izboru.

Dakle- kako se zove ženka noja?



Izvolite!

P.S. Poseban pozdrav legendi dzoliju!
ludabluna @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
petak, listopad 17, 2008
Sutra će mi biti točno dvije godine otkako vodim blog na ovoj adresi. Svakakvih pretumbacija sam prošla u to vrijeme, sazrijevanja, zaljubljivanja, odljubljivanja, polaganja ispita, radosti, kreativnosti, stjecanja novih čitatelja i sklapanje prijateljstava u RL sa nekima od njih...ali moram se zahvaliti yemayi, pošto me ona i nagovorila da krenem sa pisanjem bloga, vjerovala je u moje potencijale i u to da ću imati što za reći svijetu...hvala, draga, što si vjerovala u mene i onda kad ja nisam to mogla.

Hvala svima koji me redovito posjećuju, i bez čijih bi komentara ovdje bilo puno praznije. Bez vas ovo ne bi bilo isto, a ni upola smisleno.

Vole vas ja!

U to ime, počastite se tortom od moje drage Bibe amorete.

ludabluna @ 09:41 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 15, 2008
Vremeplov me bacio desetak godina unatrag slušajući ovu muziku. Skladao ju je Önder Focan, turski jazz gitarista kojega sam upoznala prije deset godina u BP-clubu u Zagrebu, kad je svirao na Zagreb jazz festivalu.
Pošto sam si tada bila dobra sa Boškovim sinom, dogovorili smo se da Önderu budem jednodnevni vodič po Zagrebu, što mi je bilo genijalno jer sam imala prilike izvježbati moj friško naučeni turski.
Nikada neću zaboraviti njegov izraz kad sam mu prišla u klubu i progovorila na tečnom turskom- "Dobra večer, kako ste? Dobrodošli u Zagreb!". Čovjek od šoka i iznenađenja nije znao kud da pogleda.

Šetali smo tako jedno popodne po Zagrebu pa mi je pričao o svojoj obitelji i o tome kako je počeo svirati i zavolio gitaru. Bio je tip dobrog ujaka, i strašno me podsjećao na ujninog brata Štefa iz Stubice, kao da su preslikani. Tako je i zračio- miran obiteljski čovjek, zaljubljen u muziku. Bio je prilično radoznao za situaciju u Hrvatskoj, zanimalo ga je kako se ovdje živi i kako razmišljaju obični ljudi. A najzanimljivije mi je bilo to što je čovjek ustvari građevinski inžinjer i radi u struci, a gitara mu dođe kao gušt u slobodno vrijeme.

Ručali smo u restoranu "Vinodol" gdje sam mu ukratko održala predavanje o trenutnoj političko ekonomskoj situaciji i o totalitarnom tuđmanizmu, našto je bio baš iznenađen. Svidio mu se Zagreb i te večeri na koncertu u klubu poklonio mi je za zahvalu svoj novoizašli cd "Bogaz'da" ("Na Bosporu"). Povremeno si ga zasviram, jer čovjek stvara zaista radosnu muziku. Slušat ćete ga još ovdje ovih dana. Tako da znate, Turska ima zaista fascinantnih jazz glazbenika, naročito onih mlađe generacije s kojima je Önder surađivao, koji su poslije ostvarili zavidne solo karijere. Ali to je već druga priča.

Zasad uživajte u notama amidže Öndera.
ludabluna @ 23:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ludabluna @ 12:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 13, 2008


ludabluna @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008

ludabluna @ 22:16 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, listopad 10, 2008
Je, je...svako jutro. No krasno mi je započelo, otkad sam sjela za komp. Moj novi radni stolac je uspješno strgan, ne mogu mu uopće regulirati naslon. Izgleda da ću opet morati sjediti zavaljena kao sultan. Lijevo oko mi je upaljeno, izgledam kao da me netko opalio šakom, kapak mi je kao hrenovka. Slobodno mogu zaboraviti make-up sljedećih par dana dok se situacija ne smiri.
Dotad možda uvedem novu modu i stavim gusarski povez na oko, da ne plašim ljude naokolo.

Molitva dana: Bože, blagoslovi sve budale koje si mi donio na put! Hvala ti što od njih mogu učiti kakva je istinska ljudska narav- prevrtljiva, prolazna i nestalna, te tako spoznavati tvoju vječnu i nepromjenjivu vrijednost i ljubav koja ne počinje iz hira i ne prestaje iz dosade.
Amen!
ludabluna @ 08:53 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
subota, listopad 4, 2008
"O nama često ovisi hoće li ljudi pokraj nas biti sretni, ili će neprestano živjeti u strahu, odnosno u nemiru i patnji. Sve nas poziva da u svojemu životu napravimo neke pomake. Bilo bi divno kada bismo u srcu odlučili da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da nitko kraj nas i radi nas ne bude nesretan."
fra Zvjezdan Linić


ludabluna @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.